Kad negdje susretnete par ljudi, hoćete li reći da ste vidjeli čovjeka i ženu, ili ste vidjeli muškarca i ženu? Mnogi, još uvijek ne misleći ništa zla, kažu: čovjeka i ženu. Znači li to zapravo da žena nije čovjek ili da nije potpuni čovjek. Tako su doista u starini mislili i neki učeni ljudi, tako su se znali izražavati i sveti ljudi koji su pisali neke dijelove Svetoga Pisma, ali na samom početku Sveto Pismo ovako se izražava: „ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božiju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“. Tu je potpuno jasno kako su muškarci i žene jednakopravni i jednakovaljani. No, to je prvotna Božja misao o ljudima, a kroz povijest su žene bile i jesu ponižene i podjarmljene pa i kroz jezik koji u sebi sadrži i binarnosti kao što je „čovjek i žena“.

Zašto, zapravo ovakav početak? Zvuči, gotovo nevjerojatno, no kako su se žene sve više uključivale u javni život američki književnici našli su se u problemu, budući da većina čitatelja engleskog jezika više ne razumije riječ- čovjek, odnosno ne razumije da se radi o sinonimu-ljudi. Zbog te činjenice današnji pisci moraju pažljivio razmišljati o načinima na koji će točno i jasno izraziti spol kako bi prenijeli čitateljima svoju zamisao. Naime, nije problem kada se radi o „njoj“ ili „njemu“, već kad se pojavi spolno neutralna riječ poput „pisac”, “doktor” .

Brojna su istraživanja pokazala da kada čujemo riječi poput „“čovjek“ ili “muškarac”, koji bi također trebali uključivati ​​žene i nebinarne ljude, mi isključivo zamišljamo muškarce. Slično, kad bi vas zamolili da zamislite medicinsku sestru koja pomaže pacijentu, većina bi ljudi zamislila ženu.

Svaki izraz ili riječ koja upućuje na superirornost jednog spola nad drugim je neprihvatljiva jer korištenje rodno izraženih pojmova održava sustav da su muškarci superiorniji, da su određene poslove mogu raditi samo muškarci. No ako godinama u leksikonima imate definiciju žene kao „ljudsko biće po spolu suprotno muškarcu, mjesta čuđenju nema“.

Stereotipi o vrsti poslova koje muškarci i žene mogu ili trebaju raditi duboko su ukorijenjeni u jeziku i kulturi. Stereotipi ne znače nužno diskriminaciju, međutim ako objavite natječaj za posao i stavite samo riječ voditelj bez oznake za spolu u zagradama (ž.m.) tada i bez nakane da nekoga dikriminirate vi postajete pristrani, dovodite prvo u zabludu i obmanu one koji imaju namjeru prijavite se, a potom postajete hoćete – nećete sredstvo institucionalne diskriminacije jer postoje zakonski okviri kojih se treba držati.

Ovu jezičnu i kulturološku činjenicu koja se stoljećima upotrebljavala i stvarala stavove neće biti lako anulirati, zato je važno educirati poslodavce i ukazivati na važnost uklanjana pristranosti, pokazivanja poštovanja, uvažavanja ljudi i njihovih potreba i individualnosti. A takav tretman prije svega podrazumijeva ispravnu komunikaciju i jednakost.

Korištenje rodno osjetljivog jezika znači govoriti i pisati na način koji ne diskriminira određeni spol, rod ili rodni identitet i ne održava rodne stereotipe. S obzirom na ključnu ulogu jezika u oblikovanju kulturnih i društvenih stavova, korištenje jezika koji uključuje rodove snažan je način promicanja ravnopravnosti spolova i iskorjenjivanja rodne pristranosti. No težnja za ravnopravnošću spolova više je od političke korektnostii i tek treba dovesti do toga da se jezik koristi s visokim stupnjem preciznosti, bez bilo kakve pristranosti kako bi se izbjegla diskriminacija između spolova, utjecalo na stavove i očekivanja, postigla vidljivost, te puno obraćanje prema osobama jednake vrijednosti, dostojanstva, integriteta i poštovanja.

Naime, ono čemu sada uglavnom svjedočimo je upotreba rodno osjetljivog jezika kroz titule i zanimanja, što je daleko od toga da jezik postane sredstvo kojim će se ostvariti puna ravnopravnost.

Treba biti i svjestan, da bilo kakav oblik forsiranja ne bi bio dobar, kako na kraju ne bi dobili rezultat- tvorba je naša borba ili, što se već i događa homonime, poput javne bilježnice, govornice. Inzstiranje je, ali i svojevrsna ograničenost enegleskog jezika, dovelo i do sve više nelogizama pa je, ilustracije radi nova riječ „Girlboss“ postala jedna simpatična fraza djevojačke moći, a na Instargramu je više od od 24,3 milijuna postova označeno hashtagom #girlboss. No kako pisac Guardiana A.Mahdawi tvrdi, ove fraze “više ne ruše seksizam kodiran u jeziku, već ga pojačavaju”. Dakle, s jedne strane unaprjeđujemo, a s druge unazađujemo. Zato svakako treba pozdraviti svojevremenu preporuku Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova da se prikloni upotrebi rodno osjetljivoga jezika i korištenju imenica u muškom i ženskom rodu kada god je to u jezičnom smislu prihvatljivo.

Razbijanje duboko ukorijenjenih navika pa tako i jezičnih predstavlja i predstavljat će izazov, međutim ako težimo doista raznolikom i uključivom okruženju tada se svi trebaju promijeniti i prilagoditi. Stavljanje u javni diskurs uporabu jezika, posebno uzimajući u obzir olakšavajuću činjenicu da hrvatski jezik ima rodove, prirodni tijek i da ima itekako dobru podlogu za rodno osjetljiv jezik još uvijek ne jamči svakodnevnu upotrebu jer promjene idu sa razvijenom sviješću ljudi pa tako i sa sviješću o važnosti uporabe jezika.

Mediji su upravo ti koji imaju ključnu ulogu i moćan alat u podizanju svijesti, oblikovanju percepcije javnosti, zbog čega je ključno da se izvješćivanjem izbjegnu stereotipi. Ne radi se samo o jezičnoj tvorbi zanimanja i tituala, već potrebi jednake zastupljenosti i vidljivosti, ispravnog predstavljanja određenih uloga i omogućavanja odgovarajućeg konteksta, a ne da čitamo naslov- Analitičar, a u pozadini gledamo sliku žene. Iako rodno osjetljiv jezik ne započinje na sveučulištima, izuzetno je važan način komunikacije i odnosa na razini akademske zajednice i institucija koji trebaju usvojiti i pružati pozitivne primjere i poruke. U svibnju 2020. godine u sklopu provedbe projekta Caliper – povezivanje istraživanja i inovacija za tavnopravnost spolova FER je anketirao 108 zaposlenica i zaposlenika, i na pitanje usvaja li FER rodno osjetljivu komunikaciju 25 posto ispitanika odgovorilo je potvrdno, 38,5 posto negativno, a ostali su se izjasnili da ne znaju što je rodno osjetljiva komunikacija. Ovo potonje pokazuje kako, zapravo ne postoji svijest o diskrimminaciji u jeziku.

Jezik je izuzetno složeno komunikacijsko sredstvo i o tome treba kontinuirano razmišljati kako se ne bi doveli u nelogičnosti i smiješne situacije, a posljedično i izazvali štetu. Primjerice, 2017. godine na Međunarodni dan žena neprofitna udruga Ženska soba pozvala je da se simbolično promijene nazivi organizacije/tvrtke/emisije u znak potpore kampanji “Pričajmo jezikom ravnopravnosti” pa je simbolično Profesionalac d.o.o., Udruga sudaca i emisija Student, postao Profesionalka d.o.o. Sada dolazimo zapravo do točke gdje simbolično postaje realno jer se dugo vremena riječ profesionalac u leksikonima definirala kao stručnjak, a prefesionalka je imala isključivo konotaciju prostitutke.

Činjenica je da je rodno osjetljiv jezik važan zbog promicanja društvenih promjena i doprinosa ravnopravnosti spolova, i da njegovu moć treba koristiti, jer jezik je uistinu moćan i utječe na način na koji vidimo svijet, oblikuje način na koji razmišljamo, pokazuje stanje naše svijesti, a neki su skloni vjerovati da može utjecati i na našu osobnost. No činjenica je da i bez promjene usvojenih obrazac ponašanja, načina na koji razmišljamo i govorimo mjenjanje jezika neće ukloniti diskriminaciju u društvu. Na neki način potvrda navedenog su i svi ti napori oko uvođenja rodno neutralnog jezika još od 80- tih godina prošlog stoljeća. Potrebna je uključiti i struku kako bi nepristran jezik bio prirodan i ušao nam u uho. Ne treba ni zaboraviti da se komunikacija uvijek odvija pod specifičnim društvenim, kulturnim i političkim uvjetima.

Piše: Snježana Nemec/demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE