Bitna sam kao i ON: Seksualno i reproduktivno zdravlje ….

Zdravlje je temeljno ljudsko pravo, neophodno za ostvarivanje drugih ljudskih prava, a najviša razina zdravlja može se postići upravo, ako se spolno i reproduktivno zdravlje i prava u potpunosti priznaju i promiču. Kako bi nam bilo jasnije i bliže, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije reproduktivno zdravlje podrazumijeva da su ljudi sposobni imati odgovoran, zadovoljavajući, zdrav reproduktivni sustav i sigurniji spolni život te da imaju sposobnost reprodukcije i slobodu odlučivanja hoće li, kada i koliko često to činiti.

Seksualna i reproduktivna prava žena priznata su kao univerzalno ljudsko pravo i pravo je svake osobe da kontrolira svoju spolnost te spolno i reproduktivno zdravlje povezano s njezinim ljudskim pravima. A kršenje prava na spolno i reproduktivno zdravlje ima izravan utjecaj na život žena i djevojaka, ekonomsku neovisnost žena, na njihovo korištenje socijalnih usluga, sudjelovanje u odlučivanju i javnom životu, njihovu izloženost nasilju muškaraca, dostupnost obrazovanju te na njihovo zadovoljstvo u privatnom životu, što utječe i na društvo u cjelini.

Ni danas, kada je razina materijalnoga, intelektualnoga i društvenoga razvoja ljudske zajednice na najvišem stupnju nisu svi jednaki, a nejednakosti ovise o socioekonomskom statusu, stupnju obrazovanja, dobi, etničkoj pripadnosti, vjeri i resursima dostupnim u njihovom okruženju. Primjera radi, pojedincima s niskim primanjima nedostaju resursi za odgovarajuće zdravstvene usluge i znanje kako bi znali što je prikladno za održavanje reproduktivnog zdravlja.

Neravnopravnost spolova značajno utječe na ishode seksualnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući neželjene i nenamjerne trudnoće, upotrebu kontracepcijskih sredstava, ranjivost na HIV i nasilje na temelju spola koje ima utjecaj i na samo zdravstvo. Naime, nasilje utječe negativno na fizičko, mentalno, seksualno i reproduktivno zdravlje žena. Neminovno utječe i na zdravlje i dobrobit njihove djece, i transgeneracijskim prijenosom zapravo dobivamo oštećene ljude, čije posljedice se odražavaju, ne samo na pojedince, već i samo društvo. Dovodi do nenamjerne trudnoće, do induciranih pobačaja, ginekoloških problema i spolno prenosivih infekcija. Nasilje od strane intimnog partnera u trudnoći također povećava vjerojatnost pobačaja, mrtvorođenog djeteta, prijevremenog poroda i beba s niskom tjelesnom težinom. Studija Svjetske zdravstvene organizacije pokazala je da je za žene koje su doživjele nasilje od strane svog partnera 16% veća vjerojatnost da će doživjeti spontani pobačaj, a 41% vjerojatnost prijevremenog poroda. Ovi oblici nasilja mogu dovesti do depresije, posttraumatskog stresa i drugih anksioznih poremećaja, poremećaja prehrane, glavobolje, bolne sindrome (bolovi u leđima, trbuh, kronične bolove u zdjelici), ograničenu pokretljivost i loše opće zdravlje… Seksualno nasilje ili seksualna kontrola nad ženama, kao što je silovanje, uključujući silovanje u braku, sakaćenje ženskih spolnih organa, seksualno zlostavljanje, incest, seksualno iskorištavanje, seksualno uznemiravanje i prisilan brak/stupanje djece u brak, ima štetan dugoročan utjecaj na spolno i reproduktivno zdravlje žena i djevojaka, kao i na njihovo samopoštovanje i jačanje njihova položaja.

Spolno ireproduktivno zdravlje treba promatrati u širem kontekstu strukturne diskriminacije i spolne nejednakosti te kada govorimo o EU, države članice trebaju štititi spolno i reproduktivno zdravlje i prava osiguravanjem programa i usluga za reproduktivno zdravlje, uključujući oblike skrbi i lijekove potrebne za dobrovoljno planiranje obitelji te zdravlje majki i novorođenčadi, kao i nadziranjem politika i/ili zakona kojima bi se moglo kršiti spolno i reproduktivno zdravlje i prava.

Ono što je važno je potreba da države članice bez diskriminacije i straha od osuđivanja osiguraju kvalitetne usluge za spolno i reproduktivno zdravlje prilagođene potrebama određenih skupina (na primjer mladih i ranjivih skupina), da takve usluge moraju biti jednako usmjerene i na muškarce i dječake kako bi im se olakšala aktivna uloga u podjeli odgovornosti za seksualno ponašanje i njegove posljedice.

Vrlo je bitno da se osigura odgovarajuća geografska raspodjela ustanova u kojima se pružaju kvalitetne zdravstvene usluge te mogućnosti kvalitetnog i sigurnog prijevoza koji će ih učiniti jednako dostupnima cijelom stanovništvu, uključujući žene i djevojke koje žive u ruralnim područjima. Da se razviju što kvalitetnije nacionalne politike u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, u suradnji s organizacijama pluralističkoga građanskog društva, pružanjem cjelovitih informacija koje se odnose na djelotvorne i odgovorne metode planiranja obitelji te osiguravanjem jednakog pristupa izboru kvalitetnih kontracepcijskih metoda, kao i podizanjem svijesti o plodnosti.

Ako uzmemo u obzir nesigurnost na globalnoj razini, financijske i ekonomske krize, pandemiju COVID-19 koje posljedično dovode i do mjera štednje, treba biti svjestan da iste mogu za žene imati poguban utjecaj, u smislu kvalitete, pristupačnosti i dostupnosti javne zdravstvene skrbi, dostupnosti informacija i programa vezanih uz spolno i reproduktivno zdravlje, na kvalitetu i dostupnost organizacija za planiranje obitelji i podršku obiteljima, nevladinih pružatelja usluga te na samu ekonomsku neovisnost žena. Za pitanje neplanirane i neželjene trudnoće, pristupu kontracepciji i uslugama sigurnog pobačaja važno je istaknuti da je zaosobni, društveni i gospodarski razvoj ključno da žene mogu slobodno i odgovorno odlučiti kada, koliko i koliko često će imati djece, kako je utvrđeno i međunarodnim pravom. Dobrovoljno planiranje obitelji doprinosi sprječavanju neplanirane i neželjene trudnoće i smanjuje potrebu za pobačajem.

Kontracepcija koja nije svima jednako dostupna, što zbog neinformiranosti, što zbog sterotipa i predrasuda dovodi i do neželjenih i neplaniranih trudnoća koje posljedično sa sobom nose i rizik nepouzdanog i sumnjivog prekida trudnoće Jedan od razloga je u ovlaštenim zdravstvenim institucijama i sve prisutniji priziv savjesti. U zemljama gdje je pobačaj zakonit EU kontinuirano ističe potrebu da države članice trebaju regulirati i nadzirati uporabu ovog instrumenta kako bi se zaštita reproduktivnog zdravlja zajamčila kao pravo pojedinca te kako bi u isto vrijeme bio osiguran pristup zakonitim uslugama te primjeren javni sustav upućivanja dobre kvalitete. Pravo na priziv savjesti je pravo pojedinca, a ne kolektivna politika. EU naglašava i vrlo važnu komponentu kroz koju bi države članice trebale provoditi politiku i mjere, s ciljem sprečavanja ljudi da se odlučuju za pobačaj iz socijalnih i ekonomskih razloga te pružanja potpore majkama i parovima koji se nalaze u poteškoćama.

S obzirom na činjenicu da je kontracepcija još uvijek briga i odgovornost žene, EU također poziva da se potiču znanstvena istraživanja o metodama kontracepcije koje koriste muškarci ili žene, kako bi se olakšalo dijeljenje tereta odgovornosti za kontracepciju.

U pogledu spolnog odgoja i usluga pristupačnih mladimaizuzetno je važno osigurajati pristup informacijama, obrazovanju i uslugama vezanim uz spolno i reproduktivno zdravlje i prava. EU potiče da u informacijama budu navedene razne suvremene metode planiranja obitelji i savjetovanja, da osiguraju stručne asistente pri porođaju, i pravo na pristup hitnoj pomoći ginekologa i opstetričara te da informacije kada se govori o pobačaju nisu osuđujuće nego znanstveno utemeljene. Poziva i države članice da uvedu obveznu nastavu spolnog odgoja u sve osnovne i srednje škole koji mora uključivati borbu protiv stereotipa i predrasuda, svih oblika rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama i djevojkama, koji upozorava i osuđuje diskriminaciju zbog spola ili seksualnog opredjeljenja i strukturne prepreke potpunoj jednakosti, posebno jednakosti između muškaraca i žena te koji naglašava uzajamno poštovanje i podjelu odgovornosti.

U pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te službene razvojne EU podsjeća na hitnu potrebu za kvalificiranim zdravstvenim radnicima u zemljama u razvoju, kao i za sprečavanjem odljeva mozgova kvalificiranih zdravstvenih stručnjaka kroz financijske poticaje i potpore za izobrazbu; naglašava važnost pružanja cjelovitih zdravstvenih usluga, koje uključuju HIV te spolno i reproduktivno zdravlje i prava, u kojem će sudjelovati i civilno društvo, lokalne vlasti, lokalne zajednice, javne zdravstvene neprofitne organizacije i dobrovoljne organizacija na svim razinama prilikom osmišljavanja zdravstvenih usluga; posebice ustraje na potrebi da se olakša pristup zdravstvenim uslugama koje se odnose na spolno i reproduktivno zdravlje i

Određene preporuke, smjernice, traženja od strane EU navedene su kako bi se donijela procjena koliko Hrvatska u području seksualnog i reproduktivnog razvoja slijedi iste te se posljedično ukazalo i na potrebu rješavanja problema.

Postoje dva ključna problema iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja koje kontinuirano naglašava i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, a to je problem dostupnosti i kvalitete zdravstvene skrbi za trudnice i rodilje, s kojima se povezuje i nedostatak ginekoloških timova te dostupnost zdravstvene usluge prekida trudnoće na zahtjev žene. Što se tiče problema dostupnosti zdravstvene usluge prekida trudnoće na zahtjev žene postoje dvije dugogodišnje prepreke. Prva je nemogućnost pružanja usluge dijela zdravstvenih ustanova zbog priziva savjesti, a druga prepreka je nepokrivanje troška te usluge iz sredstava zdravstvenog osiguranja i visoke cijene cijelog postupka.

Premapodacima HZZO-a, u Hrvatskoj trenutačno nedostaje čak 61 ginekološki tim, a posljedično s tim više od 400 tisuća žena nema izabranog ginekologa. Činjenica da si ne može svatko priuštiti odlazak u privatnu ginekološku ordinaciju dovodi do nejednake dostupnosti javnozdravstenim uslugama, do dikriminacije koja ugrožava samo zdravlje žena. Ovakav pristup, odnosno nerješavanje problema otvara prostor i sumnji da se ide u korist privatizaciji zdravstva.

Instrument priziva savjesti je sve učestaliji i potrebno je naći adekvatno i razumno rješenje, jer se radi o vrlo kompleksnom etičkom, sociološkom, vjerskom, medicinskom pa i političkom problemu te bi na tom tragu trebalo tražiti i rješenje. Pravo na priziv savjesti je, kao i većina drugih prava, ograničeno pravo. Priziv savjesti treba biti ograničen ako nameće religijske ili druge stavove pacijentu, što je čini se najčešći slučaj. Pitanje priziva savjesti u zemljama gdje je, primjera radi pobačaj zakonit EU ističe potrebu da države članice trebaju regulirati i nadzirati uporabu istog kako bi se zaštita reproduktivnog zdravlja zajamčila kao pravo pojedinca te kako bi u isto vrijeme bio osiguran pristup zakonitim uslugama te primjeren javni sustav upućivanja dobre kvalitete.

Iako EU poziva države članiceda uvedu obveznu nastavu spolnog odgoja u sve osnovne i srednje škole te da se za ovaj predmet osigura mjesto u nastavnim planovima i programima, Hrvatska u nastavni program još nije uvela seksualno obrazovanje. Uvedeni zdravstveni odgoj je medicinskopedagoška disciplina koja se bavi unapređenjem zdravstvene kulture društva, i uključuje u višim razredima i ravnopravnost spolova nije doovljna, posebno jer se radi o izvannastavnom predmetu. Uvođenje obveznog seksualonog odgoja u obrazovni sustav vremenom bi zasigurno polučilo razultate kroz više segmenata, od brige za seksualno i repoduktivno zdravlje, od kasnijeg ulaska u seksualne odnose, smanjenju rizičnog ponašanja, upotrebe kontracepcije, uzajamnog poštovanja i podijeli odgovornosti, emocionalnom razvoju mladih koji su u doticaju s pornografskim i neprimjerenim sadržajima, posebice putem internet.

U djelu osiguravanja odgovarajuće geografske raspodjele ustanova te mogućnosti kvalitetnog i sigurnog prijevoza koji će ih učiniti jednako dostupnima cijelom stanovništvu, uključujući žene i djevojke koje žive u ruralnim područjima, premapodacima EU-SILC-a gotovo 2% stanovnika Hrvatske (otprilike 80 000 osoba) nije moglo ostvariti svu potrebnu zdravstvenu skrb, a to se osobito odnosi na starije osobe, osobe koje žive u ruralnom kraju, osobe s nižim stupnjem obrazovanja te nezaposlene osobe

S obzirom na obim i kompleksnost područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja identificirali su se neki najvažniji problemi koji traže rješenje, prije svega zbog bolje dostupnosti i kvalitete seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Upravo zbog krize pandemije COVID-19 koja je prema istraživanju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i udruge Roda negativno utjecala na dostupnost i kvalitetu zdravstvenih usluga za žene iz područja reproduktivnog zdravlja posebna pažnja se mora posvetiti ovom području. S druge strane, činjenica je i da smo nerijetko skloni krititici kvalitete zdravstvene zaštite, no ako pogledamo pokazatelje, zdravstvena zaštita u Hrvatskoj ne zaostaje bitno od one u razvijenim zemljama EU. Ako se napravi komparacija s članicama Svjetske zdravstvene organizacije, od 192 članica Hrvatska je u prestižnoj skupini od 35 zemalja po vrlo maloj smrtnosti djece i maloj smrtnosti odraslih.

Kako bi osigurali dostupnost i kvalitetu zdravstvenim uslugama, veliki postotak troškova u zdravstvu mora se financirati iz javnih izvora koji moraju biti dovoljno izdašni i pravilno usmjereni. Kroz projekt “Javni interes nije na prodaju – PINS II’, Centra za mirovne studije razvidno je da u Hrvatskoj gotovo 14% populacije ili 575 000 građana živi u uvjetima teške materijalne deprivacije, odnosno u teškom siromaštvu, za koji bi povećanje zdravstvenih prava kroz dobrovoljna osiguranja ostalo nedostižno. S obzirom da je razina siromaštva u Hrvatskoj jedna od najviših u EU bilo bi nepoželjno povećati količinu novca namijenjenu financiranju zdravstva prikupljanjem putem dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja. Ako se želi povisiti izdvajanje za zdravstvo, iz perspektive očuvanja jednakosti u pristupu, povećanje izdvajanja za zdravstvo bilo bi poželjno financirati povećanjem općih poreza ili doprinosa za zdravstvo, ili pronaći načine za povećanje učinkovitosti u sustavu i tako stvoriti višak.

Zaključno, važno je za bilo kakvo poboljšanje, prije svega razumijevati da su ulaganja u reproduktivno zdravlje i planiranje obitelji sa stajališta razvoja među najisplativijima i predstavljaju najučinkovitiji način za promicanje održivog razvoja određene zemlje. Dovoljan razlog nadležnima da dobro razmisle i djeluju.

Piše: Snježana Nemec/demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE