Bitna sam kao i On: Indeks ravnopravnosti spolova u EU i zemljama članicama…

Indeks ravnopravnosti spolova široko je prepoznat po svom doprinosu praćenju napretka na polju ravnopravnosti spolova u EU. Nova EU Strategija rodne ravnopravnosti 2020. – 2025. priznaje indeks Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) kao ključnu mjeru za spol jednakosti i iznosi svoju namjeru da uvede godišnje praćenje izgradnje ravnopravnosti spolova o indeksu ravnopravnosti spolova. Indeks pokriva niz pokazatelja iz domene rada, novca, znanja, vremena, moći i zdravlja. Također integrira dvije dodatne domene: nasilje i nejednakosti koje se presijecaju. Pokazatelji su usko povezani sa ciljevima EU i međunarodne obveze poput Pekinške Platforma za akciju i Agenda 2030 za održivi razvoj i njezini ciljevi održivog razvoja (SDG).

EU je postigla određena poboljšanja u ravnopravnosti spolova posljednjih desetljeća. Međutim, s obzirom da se EU smatra globalnim liderom u rodnoj ravnopravnosti taj se napredak postiže puževim korakom. Ravnopravnost spolova još nije stvarnost za milijune Europljana. Pandemija COVID-19 2020. zarazila je milijune, okončala tisuće života i utjecala na živote svih žena i muškaraca, djevojčica i dječaka. Statistički podaci o epidemiji COVID-19 pokazuju važne spolne razlike u smrtnosti i ranjivosti na bolest. Međutim, utjecaj COVID-19 i rezultirajući politički odgovori daleko nadilaze samu bolest, dosežući sve domene društva i života, uključujući gospodarstvo i zapošljavanje, obrazovanje, korištenje vremena i ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Postoji također zabrinjavajući dokazi rastućeg rodno uvjetovanog nasilja. Stalne i prevladavajuće rodne nejednakosti znače da žene i muškarci doživljavaju krizu COVID-19 i njezine posljedice, različito. Ključno je što pandemija predstavlja ozbiljnu prijetnju krhkim postignućima u spolu jednakost postignuta u proteklom desetljeću.

Ocjena Indeksa ravnopravnosti spolova u EU za 2020. iznosi 67,9 bodova, pokazujući hitnu potrebu za napretkom u svim državama članicama. Indeks je narastao za samo 0,5 bodova 2017. i za 4,1 bod od 2010. Ovim tempom – 1 bod svake 2 godine – trebat će više od 60 godina za postizanje rodne ravnopravnosti u EU, a prema nekim drugim provjenama 98,5 godina.

Republika Hrvatska s 57,9 bodova smještena na 20 mjesto liste zemalja EU. Iako je napredovala za 2 mjesta, Republika Hrvatska se još uvijek nalazi 10 bodova iza prosječnog indeksa ravnopravnosti spolova na razini Europske unije. Najbolji indeks Republika Hrvatska ostvaruje na području zdravstva i financija, dok je najslabiji napredak postignut na području skrbi i društvenih aktivnosti.

U izvješću se kao pozitivni trendovi ističu porast zaposlenosti na puno radno vrijeme u odnosu na oba spola, porast broja žena i muškaraca koji su završili fakultet te bolja zastupljenost žena u upravljačkim tijelima tvrtki, dok se kao na nedostatke ukazuje na prisutnost horizontalne segregacije u području obrazovanja, zdravstva i socijalnog rada, kao i veću zastupljenost žena na studijima vezanim uz obrazovanje, zdravstvo, skrb, humanističke znanosti i umjetnost. Također, istaknuta je slabija zastupljenost žena u parlamentu.

Kako ne postoje recentni globalni podaci, u izvješću nije prikazano stanje vezano uz rodno utemeljeno nasilje. Međutim, s obzirom na istraživanje koje Eurostat trenutno provodi na temu rodno utemeljenog nasilja na razini EU, čiji rezultati se očekuju 2023. godine, te istraživanje koje će EIGE pokrenuti iduće godine na temu nasilja među intimnim partnerima, silovanja i femicida, podaci o nasilju se očekuju u okviru izvješća o Indeksu ravnopravnosti spolova za 2024. godinu.

Najveće rodne nejednakosti u EU uočene su u domeni moći, s ocjenom 53,5 bodova. Glavni napredak u ovoj domeni proizlazi iz sudjelovanja žena u ekonomskom odlučivanju. Druga najmanje jednaka domena je znanje (63,6 bodova), gdje je napredak ograničen upornom spolnom segregacijom u različitim poljima. Nejednakost spolova u domeni vremena koja se koristi za njegu i društvene aktivnosti (65,7 bodova) i od 2010, zabilježen je pad od 0,6 bodova, iako nedostatak novih podataka sprječava uključivanje najnovijih dostignuća. U domeni rada, povećanje udjela žena u radnom odnosu kontinuirano se suprotstavlja sa upornom spolnom segregacijom preko zanimanja. Zajedno s vertikalnom segregacijom na tržištu rada to je dovelo do cjeloživotnih rodnih nejednakosti u zaradama i prihodima, i sveukupno do većeg rizika od siromaštva za žene, koja se samo djelomice poboljšala od 2010. godine.

Udaljenost od postizanja rodne ravnopravnosti znatno se razlikuje između država članica. Deset zemalja je iznad prosjeka EU-a, a sve su osvojile više od 70 bodova; Švedska (83,8 bodova), Danska (77,4 boda) i Francuska (75,1 bodova). Više od jedne trećine država članica u 2018. postigle su manje od 60 bodova; Grčka (52,2 boda) i Mađarska (53,0 boda).

Od 2017. indeksi ravnopravnosti spolova imaju zabilježen najveći porast u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj (oko 2 boda ili više),Portugal, Finska, Austrija, Luksemburg i Latvija (1 do 1,4 boda), te Grčka, Mađarska i Slovačka (oko 1 bod). Rezultati su smanjeni u Sloveniji (- 0,6 bodova), Danskoj i Rumunjskoj (- 0,1 bodova).

Od 2010. godine postignut je najveći napredak u pogledu rodne jednakosti u Italiji (10,2 boda), Luksemburg (9,1 bodova), Malta (9 bodova), Estonija, Portugal, Francuska, Austrija i Cipar (između 7,3 i 7,9 bodova), Bugarska, Njemačka, Slovenija, Latvija, Španjolska, Hrvatska i Irska (između 4,6 i 6,8 bodova). Češka, Mađarska, Poljska a Nizozemska su najmanje napredovale od 2010. (za manje od 1 boda). Preostalo zemlje su napredovale tempom između 1,2 i 4 boda u tom razdoblju.

Indeks u EU izravna je posljedica različitog tempa promjena u svakoj državi članici u EU kratkoročno (2017–2018) i dugoročno (2010–2018). Na primjer, od 2017. do 2018., zemlje su napredovale brže od prosjeka dugoročnog godišnjeg porasta (2010–2018). To je bio slučaj u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Suprotno tome, međutim, Rumunjska, Italija a Slovenija je imala nizak godišnji porast.

Napredak prema ravnopravnosti spolova u EU odvija se sporo. Neke zemlje imaju uistinu visok indeks ravnopravnosti spolova. Švedska, Danska, Francuska i Finska, Italija, Luksemburg i Malta doživjele su najveća poboljšanja od 2010., a situacija je ostala gotovo ista u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Rumunjska Mađarska i Grčka ostale su na dnu ljestvice, iako su Rumunjska i Grčka zabilježile značajno poboljšanje u ravnopravnost spolova od 2010., posebno Grčka od 2017. godine.

Ravnopravnost spolova u EU suočava se s novim izazovima, uključujući izazove koje je donijela digitalizacija, migracijski tokovi i sve veća reakcija protiv ravnopravnosti spolova. Neke države članice pokazale su reakciju protiv ljudskih prava žena koja su potkopala diskurs o ravnopravnost spolova. Napetost protiv rodne ravnopravnosti također je doprinijela smanjenju prostora za civilno društvo i nevladine organizacije za ženska prava, problem koji se posljednjih godina produbio i ubrzao u nekoliko država članica. Iako je potrebno novo istraživanje novi dokazi sugeriraju da pandemija COVID-19 iz 2020. godine predstavlja nove rizike i izazove za ravnopravnost spolova, posebno za žensku ekonomsku neovisnost te za povećanje postotka nasilja nad ženama. Mjere zaključavanja koje su poduzele države članice za suzbijanje pandemije imale su znatan utjecaj na gospodarske sektore u kojima se bilježi velika prisutnost žena. Žene su također doživjele i dodatni teret brige o djeci zbog zatvaranja škola i jaslica. Mjere zaključavanja i mjere socijalnog distanciranja dovele su i do porasta zahtjeva za potporu žena koje su žrtve nasilja u mnogim državama članicama.

Današnji svijet rada karakterizira nekoliko važnih rodnih nejednakosti. Zapošljavanje stopa žena je znatno ispod stope zapošljavanja muškaraca. Tržište rada u velikoj je mjeri je podijeljeno po spolu i žene su i nadalje u privremnim i nesigurnim zaposlenjima, što doprinosi značajnim rodnim razlikama u plaćama i mirovinama. Takve su nejednakosti posebno zabrinjavajuće za ranjive skupine žena, uključujući mlađe i starije kohorte, samohrane majke, žene iz migrantske zajednice i druge manjinske skupine.

Prema Indeksu, rodna ravnopravnost u domeni rada porasla je tek neznatno (za oko 1,7 bodova) od 2010. Taj je rast bio gotovo u cijelosti potaknut porastom broja zapošljavanja žena, što njegovu održivost dovodi u pitanje u svjetlu pandemije COVID-19. Ova će kriza vjerojatno dovesti do naglog pada zapošljavanja u EU, barem kratkoročno: početne procjene ILO-a za Europu i Srednju Aziju pokazuju da je u prvom tromjesečju 2020. radno vrijeme palo za 2%, uz predviđeni pad od gotovo 12% tijekom drugog tromjesečja.

Hrvatska s 57,9 bodova smještena je na 20 mjesto liste zemalja EU, što nije dobar pokazatelj, unatoč činjenici da je napredovala za 2 mjesta. Najslabiji napredak na području skrbi zasigurno ponovno upozorava da se mora fokusirati na adekvatnim mjerama jer se ova kategorija stalno provlači kroz izvješća EU. Mora poraditi i na boljoj zastupljenostii žena u parlamentu, iako se svake godine bilježe pozitivni pomaci. Prisutnost horizontalne ili sektorske segregacije pri zapošljavanju, posljedično ima. ne samo manje naknade za rad već i niži socijalni status žena te različit društveni ugled pojedinih zanimanja, što traži intervenciju u samom obrazovanju koje će žene osposobiti za konkutentnija i bolje plaćena zaposlenja, poput IT sektora te intervenciju na tržištu rada kako bi se omogućile jednake šanse i ženama i  muškarcima. Naravno, ovo je područje koje nije lagano regulirati, s obziorom da su žene skonije studijima vezanim uz obrazovanje, zdravstvo, skrb, humanističke znanosti i umjetnost.

Jedan od načina kako ženama omogućiti veću zastupljenost na upravljačkim pozicijama pokazala je Zagrebačka burza, zajedno s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga uvodeći odredbu u zajednički kodeks korporativnog upravljanja koja navodi da trgovačka društva koja su na Burzi moraju odrediti ciljani postotak ženskih članova u nadzornom i upravnom odboru koji će se postići u sljedećih pet godina. Cilj bi trebao biti objavljen u godišnjem izvješću, zajedno s objašnjenjem zašto je odabran i planom koji određuje kako će se postići, a o napretku treba izvještavati svake godine. Razlog ovakvom potezu je činjenica da ukagači traže veću ravnotežu u korporativnom upravljanju i sve su osjetljiviji na to pitanje.

Izvor: European Institute for Gender Equality

Ured za ravnopravnost spolova RH

Piše: Snježana Nemec/demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SRESTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE