Nakon pompoznog uvoda u politički obračun s korupcijom na najvišoj razini, od optužnice za zbivanja u Podravki, potkrijepljene sa 40.000 dokumenata, ostale su samo tri blage uvjetne osude, osam uništenih briljantnih karijera i paralizirana ekonomija u kojoj su uspješni poduzetnici shvatili da im je najpametnije ništa ne potpisivati

Piše: Ratko Bošković vijest je objavljena na portalu ZAGREBI.HR

Dvanaest godina nakon podizanja optužnice i šest godina nakon prvostupanjske presude, kad je dijelu optužbi već zaprijetila skora zastara, Vrhovni je sud potkraj prošle godine stavio točku na redovni sudski postupak u takozvanoj aferi Spice.

U osnovnim crtama, Vrhovni sud je potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću presudu za svih osam optuženika, prihvatio je žalbu drugog optuženika i oslobodio ga optužbe za jedno kazneno djelo, potvrdio je osuđujuću presudu trojici optuženika, a potvrdio je i to da na ime imovinskopravnog zahtjeva četvrti, šesti i sedmi optuženik Podravki moraju u roku od 15 dana platiti 10.756.720,89 kuna.

‘Optuženici su poduzimali neophodne radnje’

U javnosti se optuženima u aferi Spice najviše predbacivalo da je njihova obrana Podravke od neprijateljskog preuzimanja, ako već nije bila nezakonita, onda bila etički i moralno dvojbena. Stoga je za hrvatski poslovni milje vjerojatno najzanimljiviji stav Vrhovnoga suda da su „radnje koje su poduzimali optuženici bile neophodne te da su ujedno sanirale i poboljšale pravnu i financijsku situaciju Podravke“.

U priopćenju za javnost Vrhovnog suda o presudi ispisanoj sitnim slovima bez proreda na 62 stranice ne navode se imena, zanimanja niti funkcije optuženih i osuđenih pa neupućeni čitatelj neće moći ni naslutiti da se iza šturih formulacija i neprebrojive množine zakonskih članaka krije jedna od najvećih političko-ekonomskih drama Hrvatske od njezina osamostaljenja.

Prvi optuženi bio je Damir Polančec, potpredsjednik i ministar gospodarstva u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Drugi je bio zvijezda svih okupljanja hrvatskog poslovnog miljea, predsjednik Uprave i Nadzornog odbora Podravke, prije toga jedan od šefova u Plivi, čelni čovjek Hrvatskog saveza za održivi razvoj, Hrvatske udruge poslodavaca, Nacionalnog vijeća za konkurentnost Darko Marinac.

Na optužnici se našao i Milan Horvat, pionir hrvatskog tržišta kapitala, Podravkin investicijski bankar, inicijator i suosnivač Varaždinog tržišta vrijednosnica (pripojenog Zagrebačkoj burzi), čelni čovjek Fima grupe, Breza-Investa, Pletera, Varteksa, Vaba banke.

Skandal očešao cijelu kremu, od Todorića do Mesića

Na optuženičkoj klupi našli su se još i Podravkini direktori Saša Romac, Zdravko Šestak i Josip Pavlović, zatim jedan od vodećih hrvatskih odvjetnika za korporativno pravo Zoran Marković, kao i spiritus movens i vlasnik gotovo kultne splitske prehrambene tvrtke SMS Srđan Mladinić. Ukratko, crème de la crème hrvatske politike i biznisa.

U osnovnom, državno odvjetništvo optužilo ih je da su se udružili u kriminalnu skupinu s planom i namjerom da preuzmu većinski vlasnički udjel u Podravki, ali ne vlastitim, nego Podravkinim novcem. Ali, postojala je sitna kvaka: za tu kupovinu trebalo im je, po tekućim cijenama dionica, oko dvije i pol milijarde kuna. Ne samo da Podravka toliko novaca nije imala, nego državno odvjetništvo, točnije USKOK, nije smatralo potrebnim niti natuknuti kako bi optuženici iz Podravke iznijeli i prisvojili dvije i pol milijarde kuna, sve da ih je poduzeće i imalo.

Bila je tu još i čitava galaktika svakakvih manevara i pothvata (detaljno sam ih opisao u svojoj knjizi „Projekt Srce: Istina o Podravki i aferi Spice“, izdanje Jutarnjeg lista iz siječnja 2013. godine) iz kojih su proizašli brojni rukavci optužnice dulje od 300 stranica, potkrijepljene, ali ne i dokazane, s više od 40.000 stranica dokumenata i zapisnika o saslušanju osumnjičenika i svjedoka u USKOK-u, a na ovom mjestu nemamo ni približno dovoljno prostora niti za spomenuti ih.

U Hrvatskoj nije bilo ničega i nikoga tko u aferu nije bio upleten ili koga se skandal nije očešao, od samog tadašnjeg predsjednika RH Stjepana Mesića, premijera Ive Sanadera i Jadranke Kosor, vodećih hrvatskih banaka i bankara, energetskih kompanija hrvatske Ine i mađarskog MOL-a, globalnih investicijskih banaka i njihovih podružnica u off-shore oazama, inozemnih tvrtki koje su željele preuzeti Podravku i njihovih hrvatskih kompradora, Ivice Todorića i Agrokora, vodećih konzultantskih, revizorskih i odvjetničkih društava…  I, da, tužitelja, branitelja i sudova koji su to vrzino kolo od poslovne i političke magije godinama nastojali rasplesti.

U stvarnosti, dotadašnji hrvatski politički i poslovni superstarovi šest su godina, po tri dana u tjednu, skrušeno dolazili na rasprave u zagrebački Županijski sud, skamenjeno sjedili i surfali po svojim mobitelima, tek povremeno i nezainteresirano slušajući kako se redaju deseci i deseci svjedoka koji se „zbog proteka vremena, poštovani suče“, uglavnom „ničega ne sjećaju“. Sjajni Podravkin softferaš i kratkotrajni predsjednik Uprave Šestak izvrsno se uklopio u tu igru opsjena i čitave je godine u svojoj obrani čerečio besmislene optužbe tako da su ga supatnici nazvali „Šestak Četiri Godišnja Doba“.

Imovinu optuženika banke rasprodale budzašto

 Tužitelji su godinama nizali dokaze koji nisu dokazivali baš ništa. Što je, dakako, njihovo pravo i dužnost, kao što je i dužnost suda da o optužbama pokrene raspravu, ali ne i da dvanaest godina trati novac hrvatskih poreznih obveznik na nešto što je svima trebalo postati jasno u manje od tjedan dana.

No, optužnica za takozvanu aferu Podravka nije bila obična, pravno-formalna i temeljena na razumu i smislu za pravedno: trebao je to biti pompozni uvod u politički obračun s korupcijom u Hrvatskoj na najvišoj razini, demonstracija moći pred kojom „nitko ne može ostati netaknut“, ni potpredsjednik Vlade Polančec ni genijalni Plivin inženjer Marinac koji govori osam stranih jezika, ni ekonomist Horvat koji je sanjao kako će studirati klasičnu gitaru, a onda je osobnom kreacijom tržišta kapitala počeo preobraćati zemaljsko gospodarstvo iz klijentelističkog u globalno tržišno.

Naposljetku su od barnumovske optužnice ostale samo tri blage uvjetne osude za neka sporedna (ne)djela, osam uništenih briljantnih karijera, života i obitelji, paralizirana ekonomija u kojoj su uspješni poduzetnici shvatili da im je najpametnije ništa ne potpisivati i nikome ne pokazivati svoje uspjehe. Tek na kraju suđenja optuženici su shvatili da njihovu imovinu, koja je do pravomoćnosti navodno trebala biti blokirana, banke i drugi vjerovnici rasprodaju budzašto, a oni to mogu samo nemoćno promatrati. No i dalje u Hrvatskoj ima onih koji su uvjereni da su optuženike u aferi Spice spasili odvjetnici svojim fiškalskim trikovima, a ne sve tri sudske instance koje su prepoznale da su Državno odvjetništvo i USKOK podigli optužnicu za nešto fizikalno neizvedivo. Vijest je na LINKU

Objavljeno: 16.1.2022.