Sve nas manje ima u dalmatinskoj metropoli. Već dugi niz godina demografska slika grada pod Marjanom nije u plusu.

Prema novim rezultatima popisa stanovništva u Splitu, nas je 15 tisuća manje. Da stanje nije idealno već znamo, no navedena brojka ipak nas je natjerala da zastanemo i zapitamo se što se točno događa. Hoće li na ulicama našega grada u budućnosti ostati štogod mladosti ili ćemo se u potpunosti pretvoriti u grad umirovljenika? Javlja SLOBODNA DALMACIJA

Takvo što najbolje je pitati mlade ljude koji pokušavaju opstati u našem gradu. Naše dvije sugovornice, koje ozbiljno razmišljaju o tome da spakiraju kofere i svoju sreću potraže izvan granica Lijepe naše, pojasnile su nam zašto ovaj cvit Mediterana nikako da procvjeta.

Anja Bakota je 29-godišnja magistra komunikologije i znanstvenog istraživanja medija, dok Katarina Gašpar studij računovodstva i financija privodi kraju. Iako imaju različite motive za odlazak iz grada u kojem su rođene i odrasle, u jednom se slažu – u pogledu poslovnih prilika, perspektivnije su mogućnosti u inozemstvu, ali i u hrvatskoj metropoli, koja je već preplavljena mladim Splićanima.

– U Portugalu sam živjela godinu dana, zatim nekoliko mjeseci u Njemačkoj i Poljskoj, i nikad nisam otpisala mogućnost da ponovno odem vani. Razmišljala sam i o ostanku jer koronavirus nas je sve zatvorio, ali ipak više naginjem odlasku – govori nam Anja, koja kaže da bi za odlazak u inozemstvo birala zemlju koja je geografski i politički različita od naše.

RAZVIJENE DEMOKRACIJE

– Ciljam na sjeverne zapadnoeuropske zemlje koje su primjer razvijene demokracije. To bi bile skandinavske zemlje, Velika Britanija, Nizozemska ili Belgija.

Dok Anja žudi za razvijenom demokracijom sjeverozapada našega kontinenta, Katarina “pikira” destinacije koje su sličnije našoj zemlji.

– Želja mi je ostati u Splitu ili barem u Hrvatskoj, ali ako situacija bude tako iziskivala, i odlazak vani će biti opcija. Birala bih prije mediteranske zemlje poput Italije i Španjolske zbog sličnije klime, načina života i prehrane. Ne bih gledala isključivo posao i visinu primanja, već i da mi je negdje ugodno živjeti – objašnjava nam Katarina.

Na ovaj korak, vele nam, ne bi se tek tako odlučile da godinama u našem gradu ne vide nikakvu promjenu. Faktora, za koje smatraju da život u Splitu čine nepovoljnim, ima napretek, no svele su ih na nekoliko primarnih.

– U Splitu je jedan od glavnih problema što tržište rada stagnira, točnije sve smo karte bacili na turizam i ugostiteljstvo, dok poslovnih prilika za mlade iz drugih grana baš i nema. Osim toga, mislim da je i cijela politička i socijalna atmosfera velika mana, a dakako i nepotizam i korupcija u različitim sektorima društva.

Jednostavno, mladi i ambiciozni ljudi koji se žele usavršavati osjećaju se nemoćno pred takvim stvarima. Svi nekako čekamo to bolje sutra, a ono nikako da dođe – govori nam Anja, djevojka koja aktivno priča engleski, portugalski i španjolski jezik, a sada uči i norveški i ruski.

NEGATIVNA ATMOSFERA I NEUREĐENI GRAD

– Dugi niz godina nisam živjela u Splitu, pet godina sam studirala u Zagrebu i bila na razmjenama po Europi. Vani bih otišla zbog nastavka školovanja, odnosno upisa doktorata, ali i negativne atmosfere i neuređenosti grada. U Hrvatskoj, a naročito u Splitu, nedostaje obrazovnih programa iz područja medija, a vani su studijski programi iz tog područja bolje razrađeni. Tamo bih voljela i raditi u struci – nabraja nam Anja razloge zbog kojih naveliko razmišlja o tome da napusti domovinu.

Kaže da ima mnogo prijatelja koji su otišli, a bili su zaposleni.

– Visina primanja i posao često nisu razlog odlaska. Imamo ozbiljan odljev mozgova i zbog, kao što sam već navela, cijele te društvene klime i nestabilnosti i neuređenosti grada, ali i činjenice da se na radnim mjestima ovdje ne nudi toliko izazova i kompetentnosti – nastavlja Anja, koja je na fakultetu radila na projektu o migracijama stanovništva.

Iako je još uvijek studentica, Katarina aktivno traži posao jer u pogodnostima studentskoga života neće još dugo uživati.

– Koliko je teško u Splitu dobiti posao? – priupitali smo je.

– Uh, pa dosta je zahtjevno. Još sam uvijek student, ali iz ovo malo iskustva što imam u traženju posla, vidim da to baš zna obeshrabriti ljude. Prijavljivala sam se na različite poslove u struci, ali rijetko kad sam dobila odgovor ili bila pozvana na razgovor. Ono što me posebno zabrinjava je što većina poslodavaca traži osobe s iskustvom, a osoba koja je tek završila fakultet ili je na završnoj godini nema tolikog radnog iskustva koliko oni traže – tumači nam Katarina koja preko student servisa radi u administraciji KBC-a Split.

SEZONSKI RADNICI

– Mislim da postoje nejednakosti između ponude i potražnje. Problem je što je ponuda znatno veća od potražnje za radnicima, naravno osim za uslužne djelatnosti. Konobari, kuhari, dostavljači, sobarice i ostali turistički djelatnici među najtraženijim su zanimanjima u Splitu, jedino kod njih je obrnuta situacija – iznosi svoje mišljenje o tržištu rada u našem gradu.

A s njom se u tome slaže i Anja.

– Najviše se traži sezonskih radnika. Čak ne bih rekla da se u Splitu ne nudi dovoljno radnih mjesta, već je problem što prevladava samo jedna poslovna grana – kaže nam.

– Smeta li ti što smo grad koji živi samo ljeti? – upućujemo joj pitanje.

– Meni je naš grad predivan, ponosna sam što sam rođena tu, no uvijek sam se pitala tko to od nas ljeti u njemu uopće živi? Grad ljeti živi samo u ekonomskom smislu, a njegovi stanovnici i ne baš. Većina ih radi sezonski tih nekoliko mjeseci kako bi zaradili za ostatak godine. Nemaju slobodnoga dana, rade prekovremene, a uz to grad nam je prekrcan turistima. Zimi “prodišemo”, ali tada opet zamru društvena zbivanja – nabraja Anja.

Katarina dodaje da većina domaćih ljeti ne ide u centar grada.

– Jasno je da turisti dolaze vidjeti našu kulturnu baštinu, ali Dioklecijanovu palaču bi ipak trebalo učiniti dostupnijom za lokalne ljude ljeti. A neki bi se pametni sadržaji trebali osmisliti i izvan centra tako da turisti budu bolje raspoređeni po gradu – kaže o gorućem problemu svih Splićana.

U ZAGREBU JE BOLJE

Obje smatraju da je situacija znatno bolja u Zagrebu, stoga mladi koji ipak nisu toliko hrabri da zakorače preko granice, najčešće se odlučuju skrasiti u hrvatskoj metropoli.

– Vrlo smo centralizirana država s naglaskom, naravno, na Zagreb. Na jedan oglas za radno mjesto u Splitu, takvih se dvadesetak otvori u Zagrebu. Definitivno nemamo ni približno iste mogućnosti. Dom vam je uvijek dom, no nisam lokalpatriot. Split nažalost još uvijek nije dosegnuo razinu uređenosti toga grada, a i plus je što Zagrepčani “žive” cijelu godinu i uvijek se tamo nešto događa – kaže Anja.

– Problem je što je većina tvrtki i organizacija smještena u Zagrebu. Onaj tko planira graditi karijeru u Hrvatskoj, Zagreb je najbolja opcija, osim ako se ne radi o IT sektoru, ta se scena u Splitu tijekom godina dosta dobro razvila. No, nismo svi iz tog sektora – ubacuje se u razgovor Katarina.

Ona bi život izvan Splita potražila isključivo zbog posla, sve ostalo, kaže nam, u svom gradu već ima.

– Ako bih se konačno odlučila za život izvan zemlje, to bi bilo isključivo zbog posla. U Splitu imam sve ostalo, obitelj, prijatelje, privatni život, i ne bih to tek tako ostavila, više sam za ostanak u svojoj zemlji. Već duže vrijeme tražim posao. Ako ne budem ovdje imala sreće, Zagreb mi je druga opcija prije nego što se odlučim na neki veliki korak – s uzdahom govori Katarina.

U PENZIJI SPLIT ILI PORTUGAL

Anja također aktivno prati sve stranice na kojima se poslovi oglašavaju. S obzirom na to da je u njezinoj struci manjak ponude, bira poslove koji su donekle slični njezinom zanimanju, a to su ponajviše administrativni poslovi.

Ovaj prijatni razgovor o ne tako ugodnoj temi završili smo s pogledom u daleku budućnost.

– Cure, gdje se vidite u penziji? – pokušavamo iz njih izvući potvrdan odgovor za naš grad.

– Iskreno, u penziji se vidim u Portugalu! Vaše vam je uvik najlipše na svitu, no kada stanete na pješčanu plažu uz Atlantski ocean i gledate prostranstvo, imate jedan veliki raj na zemlji. A i cijene nekretnina su tamo dosta niže. Penzija i ja se vidimo na obali oceana – odlučno će Anja o svojoj viziji budućnosti.

– Ako se sve kockice poslože, neću morati ići izvan zemlje, osim na godišnje odmore. Tako da Split je moj odgovor – zaključuje ova buduća računovotkinja.

PIŠE ANTEA BURAZIN Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA