VELIKI dio javnosti, ali i sugovornici Indexa, smatra kako se objavom priče o kući viceguvernera Romana Šubića uvelike objašnjava neobičan odnos HNB-a prema agencijama za naplatu potraživanja. Naime, hrvatske banke prodaju nenaplative i teško naplative kredite trećim osobama, odnosno agencijama za naplatu potraživanja, koje nisu registrirane kao kreditne institucije, nego kao d.d., pa nisu pod nadzorom HNB-a ili Hanfe., piše Ilko Ćimić index.hr

Na problem se upozorava već godinama, no bez velikog uspjeha. 

Ni posljednji pokušaj da se izmijeni Zakon o potrošačima te ljudi dodatno zaštite od agencija nije prošao u saboru. HDZ-ova većina je bila protiv, a nije se iskazao ni HNB. 

HNB je za zaštitu potrošača od agencija, ali samo načelno

“Vezano za Vaše pitanje o službenom stavu Hrvatske narodne banke u kontekstu donošenja Zakona o zaštiti potrošača, ističemo kako nismo upoznati s prijedlogom amandmana na taj zakon koji spominjete u Vašem upitu, niti je u postupku javne rasprave ili usvajanja predmetnog zakona zatraženo mišljenje ili stav Hrvatske narodne banke o tom pitanju”, odgovorili su nam iz HNB-a kada smo ih upitali za taj slučaj. 

HNB ističe da podržava svaku inicijativu kojom bi se unaprijedila zaštita potrošača. Načelno. 

“Također, koristimo priliku napomenuti da će zaštiti potrošača u vezi servisiranja i prodaje potraživanja kreditnih institucija pridonijeti Direktiva (EU) 2021/2167 o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU, od 24. studenoga 2021., koja će se implementirati i u naš pravni sustav donošenjem zakona o subjektima koji se bave djelatnošću otkupa i naplate potraživanja”, kažu iz HNB-a.

Za Sandru Benčić, zastupnicu Možemo koja već godinama upozorava na neregulirani rad agencija za naplatu potraživanja, to “načelno” nije dovoljno. 

Krajem siječnja ove godine u sklopu izglasavanja Zakona o potrošačima tražila je da se kao amandman uvrsti dio koji bi zaustavio praksu prodaje potrošačkih dugova građana fizičkim osobama ili agencijama bez pristanka dužnika. 

HNB nije imao pravu reakciju oko agencija za naplatu potraživanja 

“Reakcije HNB-a tada nije bilo. Već smo prethodno u sklopu rasprave o izvještaju HNB-a tražili od njih da internim aktima osiguraju nadzor nad prodajom potraživanja koje banke imaju prema građanima, ali odgovor je bio u smjeru da se čeka EU regulacija”, kaže Benčić za Index ističući kako su nebrojeno puta o problemima prodaje dugova građana agencijama za naplatu potraživanja govorili u saboru.

Pri tome se naglašavalo da ljudi upadaju u krug dugovanja iz kojeg se ne mogu izvući. Upozoravalo se i na praksu tih agencija koje građane stavljaju u nedostojanstven položaj. To nekada prelazi i u maltretiranje oko vraćanja dugova, smatra Benčić. 

Kupovinu kuće viceguvernera Šubića od jedne od tih agencija Benčić smatra spornom. Iako je činjenica da je viceguverner Šubić radio po zakonu, on isto tako ima pristup informacijama o strukturi dugova koje banka prodaje agenciji za naplatu potraživanja i ima uvid u sva ta potraživanja, a onda od iste te agencije kupuje nekretninu. 

Kervatin: Nije se viceguverneru posrećilo, riječ je o sustavu

Miriam Kervatin, koja je vodila udrugu Blokirani koja je godinama upozoravala na loše posljedice ovršnih zakona kao i na poguban utjecaj agencija za naplatu potraživanja, smatra da se viceguverneru Romanu Šubiću nije posrećilo kod kupovine vile u Zagrebu niti je riječ o  izoliranom slučaju.  

“Želimo li dobiti jasni i objektivni uvid u društveni ili politički ili financijski događaj, a koji nas je danas kroz vijesti uzbudio, stvari valja uvijek posložiti u širi kontekst. Niti je kriza s plinom problem koji se slučajno događa danas, niti su hrvatski incidenti koji ukazuju na stjecanje osobne koristi pojedinaca na javnim funkcijama, npr. na razini HNB-a u Hrvatskoj, izolirani incidenti na koje sutra možemo zaboraviti jer su sporadični i slučajni”, smatra Kervatin napominjući kako na svjetskoj ljestvici korupcije od Hrvatske bolje stoje i neke afričke države, a od članica Europske unije su gore samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska. 

Tako i vijest, smatra Kervatin, da je službenik HNB-a na visokoj funkciji, odnosno viceguverner, od agencije za naplatu potraživanja kupio vrijednu vilu na elitnoj lokaciji, za 25 posto realne vrijednosti te nekretnine, nije vijest na koju možemo mahnuti rukom i reći: “Ah, posrećilo mu se. I tata bi tako, sine!”

Postoji bitna razlika od onog kako agencije rade u svijetu 

“Osobito ne jer taj čovjek je viceguverner u HNB-u, koja je središnja banka Hrvatske, koja, između ostalog, izdaje odobrenja za rad kreditnim institucijama, kreditnim unijama, kreditnim posrednicima za posredovanje u stambenom potrošačkom kreditiranju te nadzire njihovo poslovanje.

Dakle kupio je vilu po 25 posto od ukupne realne vrijednosti od institucije čiji je rad trebao, po službenoj dužnosti, nadzirati! A ne nadzire!” smatra Kervatin dodajući da bi u svakom normalnom društvu to bio razlog za, ako ništa drugo, nelagodni smiješak svih onih koji su trebali biti uključeni u službeni nadzor, a nisu bili, kao i bilo kojeg društva u lokalnom kafiću.

Kervatin upozorava da ove agencije postoje i u svijetu, ali s bitnom razlikom u odnosu na one koje posluju u Hrvatskoj. 

“U svijetu agencije za naplatu potraživanja djeluju u ime i za račun banaka, ali nikako ili rijetko u svoje ime! Dakle, u svijetu agencije rade u ime i za račun banke (komisionara) koji prije zaključenja ugovora mora biti deklariran, dug ili nekretnina ostaje u vlasništvu banke, a nikako, kako je to riječ u Hrvatskoj, dug ili nekretnina ne prelazi u isključivo vlasništvo agencija!” ističe Kervatin dodajući da ugovor koji banka u svijetu potpiše s agentom ima privremen rok i ako agencija ne uspije postići s dužnikom dogovor ili nagodbu oko plaćanja duga, stvar se seli na sud. 

HNB se pravi lud 

Dužnik ima prije suda, napominje Kervatin, na raspolaganju javna tijela kojima se može obratiti za pomoć, a sud jamči pravo na pošteno suđenje za obje strane.

“Što za razliku od svijeta imamo u Hrvatskoj? Ništa od toga! Pa čak se HNB pravi lud, a i suci padaju na tjeme i ne čini im se ništa nepošteno niti pravno niti ekonomski u činjenici da nitko i ništa ne kontrolira tržište na kojem se vrti ogromna količina novaca, koje kontroliraju agencije i austrijske zadruge, ugovore koje potom amenuju javni bilježnici i sud, i gdje redom visoku cijenu završetka postupka plate obični ljudi gubitkom svega, a u konačnici i država (vidimo demografske podatke, zar ne?). Kao što nitko ne vidi ništa spornog da neki, pa i visoki funkcioneri HNB-a, unosno zarađuju na tome!?” naglašava Kervatin ističući da se sve se to događa u Hrvatskoj, za koju je prethodno dokazano da u njoj vladaju maksimalno koruptivno okruženje, opasan društveni nedostatak, manjak pretpostavki, društvenih normi i vrijednosti koje su potrebne za normalno djelovanje slobodne tržišne privrede i opasan manjak pravne sigurnosti za obje strane uključene u spor.

Cijenu platili svojim životom

“Agencije rade bez ikakvog nadzora, kupuju dugove i nekretnine bez ikakvog nadzora HNB-a, i visoki službenici HNB-a kupuju od agencija nekretnine po 75 posto popusta od realne vrijednosti i država sve to amenuje! I za isključive krivce prokazuje jadnika koji je uslijed krize upao u probleme i kojem su sustavno oteli svu imovinu lisci koji imaju informacije, a koji su vjerojatno, a kako sam osobno imala uvid pri izradi jedne od varijanti izmjena Ovršnog zakona, sami sebi i pisali zakone tako da njima pogoduje i donosi osobnu korist!” ističe Kervatin podsjetivši da je trebalo proći desetak godina ovrha i otetih domova da država konačno tek nekidan revizijom Vrhovnog suda utvrdi da nepoštenost ugovora (koji uvijek sastavlja jača strana) može biti razlog poništenja ovrhe.

“Koliko je jadnika već ‘pošteno’ platilo cijenu svojim životom?” pita se na kraju.