Ukrajina, Velika Britanija, Rusija i Sjedinjene Države potpisale su 5. prosinca 1994. godine. U dokumentu su utvrđena sigurnosna jamstva u vezi s pristupanjem Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja. 1996. godine došlo je do tog pristupa.

Budimpeštanskim memorandumom 1994. predviđena je obveza Ukrajine da na vrijeme ukloni svo nuklearno oružje. Zauzvrat, Ruska Federacija, Sjedinjene Države i Velika Britanija obavezale su se:

• Poštujte suverenitet, postojeće granice i neovisnost Ukrajine u skladu s Završnim aktom OESS-a.
• Ne upotrebljavajte nikakvo oružje protiv političke neovisnosti, teritorijalnog integriteta Ukrajine, osim u svrhu samoodbrane i u drugim slučajevima u skladu s Poveljom UN-a.
• Uzdrži se od ekonomske prisile koja ima za cilj podređivanje ostvarivanja prava koja su svojstvena njenom suverenitetu od strane Ukrajine, vlastitim interesima i na taj način osiguravanje bilo kakvih prednosti za sebe.
• Zatražite odmah djelovanje Vijeća sigurnosti UN-a ako Ukrajina kao zemlja potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja postane prijetnji objekt ili žrtva agresije koristeći nuklearno oružje.
• Ne upotrebljavajte nuklearno oružje protiv Ukrajine, s izuzetkom slučajeva napada te zemlje na države povezane s memorandumom, njihov teritorij i njihove saveznike.
• Dajte savjet ako se pojave sporovi u vezi s gore navedenim obvezama.

KINA I FRANCUSKA

U trenutku potpisivanja Budimpeštanskog memoranduma, dvije druge nuklearne sile, Francuska i NRK, bile su pune stranke Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Međutim, nisu se pretplatili na tekst dokumenta, već su o jamstvima govorili izdavanjem relevantnih izjava. Njihova je razlika bila što nije postojala klauzula o obveznom savjetovanju u kontroverznim situacijama.

PRAVNI STATUS

Trenutno sporovi oko toga je li dokument pravno obvezujući za stranke ne prestaju. Od 2014. godine Budimpeštanski memorandum nije ratificiran. Prema Vladimiru Ryabtsevu, prvom tajniku Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, koji je na toj poziciji radio u razdoblju 1994-1995. a koji su sudjelovali u pripremi dokumenta, prilikom potpisivanja govora o njegovoj ratifikaciji u državama strankama, nije. Tada je, prema Ryabtsevu, postojalo razumijevanje da je budimpeštanski memorandum, čiji su tekst usvojile zemlje sudionice, obvezan za stalnu provedbu.

Rjabtsev je također izrazio mišljenje da je Ruska Federacija 2003. godine, kada je došlo do sukoba oko otoka Tuz, pokazala suprotan stav o značaju i obvezujućoj prirodi dokumenta potpisanog u Mađarskoj. Bivši prvi tajnik Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine izjavio je da je 2010. konačno shvatio da Budimpeštanski memorandum 1994. nije međunarodno pravno obvezujući dokument, budući da su rasprave održane u okviru Revizijske konferencije jasno pokazale da je potrebno samo ispuniti ugovor koji je ratificirala država, Međutim, Vladimir Ryabtsev se ne slaže s trenutno prevladavajućom klasifikacijom Memoranduma kao dokumenta kojim se izražavaju obveze stranaka, već smatra da je to međudržavni sporazum koji jasno uključuje provedbu odredaba.

MIŠLJENJE DRUGIH POLITIČKIH SUBJEKATA

Volodimir Gorbulin, bivši tajnik Vijeća sigurnosti Ukrajine, i doktor politoloških znanosti Aleksander Litvinenko, u rujnu 2009. godine poručili su da bi Ukrajina trebala sazvati međunarodnu konferenciju tijekom koje će pripremiti novi sporazum o jamstvima sigurnosti koji će zamijeniti budimpeštanski memorandum. Za sudjelovanje na konferenciji predloženo je uključivanje država koje su zagarantovale sigurnost Ukrajine 1994. kao i drugi ključni geopolitički igrači.

KRIMSKA KRIZA I POŠTIVANJE MEMORANDUMA

Na pozadini događaja na Krimu, ruski predsjednik Vladimir Putin dobio je dozvolu Vijeća Federacije za korištenje ruskih oružanih snaga na teritoriju ukrajinske države dok se društveno-politička situacija u ovoj zemlji ne normalizira. Takve mjere nastale su, prema Putinu, izvanrednoj situaciji u Ukrajini koja je prijetila životima naših sunarodnika, ali i činjenici da se, u skladu s međunarodnim ugovorom, vojno osoblje oružanih snaga RF raspoređuje na teritoriju ukrajinske države. Nitko nije službeno najavio raspoređivanje trupa, ali bilo je mnogo slučajeva uhićenja ljudi ukrajinskih oružanih snaga bez identifikacijskih oznaka. Prema ukrajinskim vlastima, to su bila ruska vojna lica.

BUDIMPEŠTANSKI MEMORANDUM OČIMA RUSKIH VLASTI

Naša država službeno odbacuje sve optužbe za kršenje sporazuma iz 1994. godine i općenito njihovu primjenjivost na situaciju na Krimu. Ruski predsjednik je 4. ožujka 2014. izrazio mišljenje da, budući da se u Ukrajini dogodila revolucija, može se smatrati da je na njenom teritoriju formirana nova država, a Rusija nije potpisala nikakve obvezujuće dokumente prema njoj.

1. travnja Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je priopćenje da Ruska Federacija nikada nije jamčila da će natjerati dio Ukrajine protiv volje lokalnih stanovnika da ostanu u njegovom sastavu, a Budimpeštanski memorandum iz 1994. ne primjenjuje se na okolnosti koje su nastale kao rezultat djelovanja društveno-ekonomskih i domaćih političkih čimbenika., Ti su čimbenici uključivali događaje ruskog ministarstva vanjskih poslova koji su se dogodili na Krimu.

Stav Ruske Federacije o osnovanosti pitanja je sljedeći: Budimpeštanski memorandum u svojoj koncepciji ima samo obvezu da ne prijeti uporabi nuklearnog oružja i da ih ne koristi protiv nuklearnih država, što je i Ukrajina. Rusija u potpunosti ispunjava ovu obvezu i ona se ni na koji način ne krši.

POLOŽAJ UKRAJINSKE VLASTI

Ukrajinska strana smatra da akcije Ruske Federacije na Krimu, uključujući ulazak poluotoka u Rusiju, krše Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine. 21. ožujka 2014. godine Verhovna Rada je usvojila Deklaraciju o borbi za oslobođenje Ukrajine i u njoj izjavila da Ruska Federacija nije samo prekršila trenutno zakonodavstvo suverene ukrajinske države, nego je ignorirala i norme međunarodnog prava koje su sadržane u Povelji UN-a.

Andriy Deshchitsa, vršiteljica dužnosti ministra vanjskih poslova Ukrajine, 27. ožujka 2014., tijekom govora na sastanku Generalne skupštine UN-a, rekao je da je sastavni dio ukrajinske države nakon dvotjedne vojne okupacije prisilno pripojena zemlja koja se prethodno obvezala jamčiti suverenitet, neovisnost i integritet Ukrajine u skladu s Budimpeštanski memorandum. Deshchitsa je od Generalne skupštine UN-a zatražio da podrži rezoluciju o teritorijalnom integritetu Ukrajine, kojom će se referendum koji je održan na Krimu proglasiti nevaljanim.

Izvor: OVDJE