Hoće li ovaj krvavi rat prerasti u nuklearni, kako prijete Putin i Lavrov, i što ako se to dogodi, u Dnevniku Nove TV razgovarali su reporter Hrvoje Krešić i dr. Tonči Tadić s Instituta Ruđer Bošković

Hrvoje Krešić izvijestio je kakva je situacija s nuklearnim elektranama, koliko ih je u Europi, pogotovo u blizini Hrvatske, te što je s nuklearnim elektranama u Ukrajini.

“Ukupan broj aktivnih nuklearnih reaktora u Europi je 176. Po Europi, međutim, nisu baš ravnomjerno raspoređeni. Daleko najveći broj reaktora nalazi se u Francuskoj, čak 56. Usporedbe radi u Njemačkoj, koja je svoje nuklearke počela gasiti nakon katastrofe u Fukushimi, je samo osam reaktora, u Belgiji i Španjolskoj sedam, u Češkoj šest.

Hrvatskoj je najbliža nuklearka Krško, jedini slovenski reaktor, a nije daleko ni mađarski Pakš, nuklearna elektrana s četiri reaktora. U ratom pogođenoj Ukrajini je 15 reaktora: na zapadu države su elektrane Rivne i Hmeljnickij s četiri, odnosno dva reaktora, na jugu je nuklearka kraj Mikolajiva s tri, a na jugoistoku je elektrana Zaporižja sa šest reaktora. Upravo ona je najveća u Europi te se trenutačno nalazi u ruskom okruženju”, kazao je Krešić te pitao Tadića jesu li ove elektrane u opasnosti i može li zbog vojnog napada doći do havarije?

“Po momom sudu ne, jer su ove dvije najbliže granci starog sovjetskog tipa. Ostalih 13 reaktora je s dobrim oklopom. Kad su ratna zbivanja nuklearka se gasi. One koje su posjedu Rusa su njihova obveza. Nitko ne bi učinio ništa da dođe do havarije jer bi radioatktivni oblak prvo kompromitirao Rusiju i Bjelorusiju kazao je dr. Tadić. 

Koliko je nuklearnog oružja na svijetu?

Na pitanje koliko su općenito nuklearke sigurne, poput ovih koje su u neposrednoj blizini Hrvatske, Tadić odgovara: “Kad je u pitanju ratna opasnost ona se automatski gasi”.

Ono od čega ljudi najviše strahuju je prijetnja nuklearnim ratom. Krešić je izvijestio i koliko je nuklearnog oružja na svijetu.

“Znatno manje nego tijekom Hladnog rata, ali još uvijek – mnogo. Procjenjuje se da je trenutačno na svijetu ukupno oko 9,5 – 10 tisuća nuklearnih bojevih glava. Daleko najviše ih imaju Rusija i SAD: Rusija oko četiri i pol tisuće, SAD oko 3700. Kina ih ima 350, Francuska 290, Ujedinjeno Kraljevstvo 180. Pakistan je na 165, Indija na 160, Izrael na 90. Konačno, tu je i Sjeverna Koreja kojoj je samo 20 nuklearnih bojevih glava dovoljno da zadaje svijetu glavobolje”, kazao je Krešić.

“Nitko od nas ne vozi auto iz ’78, a zamislite bojevu glavu”

Je li to realna brojka kojom Rusija raspolaže, pitao je Tadića.

“Dio su bojeve glave koji su oldtimeri. Iz vremena Tita. Neke su modernizirane, ali elektronika s vremenom odlazi i ne bih htio biti zapovjednik silosa jer bih se bojao da ne eksplodira prilikom lansiranja. Nitko od nas ne vozi auto iz ’78, a zamislite bojevu glavu”, kazao je stručnjak i dodao: “Kad maknete one koje su na remontu dođemo do trećine stvarnog potencijala. Da jedna od njih sa zapadu  dobivaju kompletni odgovor”.

Je li u nuklearnom ratu uopće moguće ispaliti samo jednu raketu, gađati samo jedan cilj, zanimalo je voditelje Dnevnika Nove TV.

“Ne, ispaljivanje jedne znači kompletni odgovor. Više nije ’61. Nakon 60-ih obje strane su shvatile da je nabolji način obrane – odvraćenje”, kaže Tadić i dodaje kako je Putinova izjava neodgovorna.

“To su zemlje koje moraju pokazati najveću odgovornost. Rekao je da stavlja u pripravnost za odvraćanje od napada, ne za napad. Nitko sa zapada nije podigao borbenu spremnost. To je jedan blef koji ima svrhu za to da razmišljamo hoćemo li poginuti u možebitnom nuklearnom ratu, a ne da gledamo koliko ljudi je ubio i spalio u Ukrajini“, kazao je Tadić. 

Može li Hrvatska biti meta?

Krešić je iznio i kako su raspoređene vojne baze s nuklearnim naoružanjem.

“Ruske vojne baze iz kojih mogu lansirati nuklearne rakete te vojne zračne luke iz kojih mogu poletjeti bombarderi naoružani nuklearnim bombama mahom su naslijeđeni iz Sovjetskog Saveza. Strateški su uglavnom raspoređeni po europskom dijelu Ruske Federacije, s tim da podmornice naoružane nuklearnim raketama mogu isploviti iz sjevernih luka poput Murmanska, a prije par godina obnavljala se i lansirna rampa u Kalinjingradu na Baltiku, tik kraj Njemačke.

S druge strane, SAD je dio svog nuklearnog arsenala rasporedio na europskom tlu: u Belgiju, Nizozemsku, Njemačku, Tursku i Italiju – Hrvatskoj relativno blizak Aviano jedna je od najvažnijih NATO-ovih baza. Francuska svoje naoružanje drži na jugu i sjeveru države, baš kao i Ujedinjeno Kraljevstvo. Baš kao i Rusi, i NATO snage imaju i podmornice naoružane nuklearnim raketama”, kazao je Krešić.

Tadić smatra da se ne može dogoditi da Hrvatska bude meta. “Hrvatska je članica NATO-a, ali nije strateški važna. U slučaju nuklearnog rata strategije predviđaju gađanje nuklearnih potencijala”, kazao je.  

“Nije moguć jer obje strane znaju da bi završilo kao totalni armagedon. Povlači se mit da ruska nuklearna strategija predviđa eskalaciju. Kad bace jednu bombu dolazi do totalnog odgovora. Nije zadovoljen taj temeljni uvjet da je Rusija zbilja ugrožena”, kazao je.