Politika državnih subvencija nije dala rezultata, jer proizvodnja i dalje pada. RH ima milijardu eura minusa u trgovini poljoprivrednim proizvodima, pa je zbog ukrajinske krize moguća i nestašica hrane, upozorava konzultant Miroslav Kuskunović. Kratkoročno, zbog porasta cijena profitirat će proizvođači pšenice, jedne od rijetkih kultura koje Hrvatska izvozi

Piše: Saša Paparella objavljuje portal ZAGREBI.HR

Govoreći na televizijskoj postaji N1 o agresiji Rusije na Ukrajinu, docent Robert Borić sa zagrebačkog FPZ-a napomenuo je jednu od brojnih posljedica razbuktalog rata – te su dvije zemlje naime vodeći svjetski izvoznici pšenice. Rusija je prva, slijede SAD, Kanada, Francuska i Ukrajina. Rusija je pod sankcijama, a Ukrajinci, koji se bore za goli život, ovog proljeća sigurno neće sijati pšenicu, što se, podsjetio je Borić, trebalo dogoditi za nekih mjesec dana. 

Rusi i Ukrajinci sudjeluju s 25% u izvozu svjetske pšenice

Svjetska opskrba pšenicom prolazi kroz ozbiljne probleme, a pšenični kruh osnovna je hrana za oko 70 posto ljudske populacije, tako da ovaj rat već sada ima vrlo ozbiljne posljedice za cijeli svijeta. Naročito za zemlje poput Egipta, Turske i Bangladeša koji kupuju više od polovine ruske pšenice.

Rusi i Ukrajinci dosad su izvozili oko četvrtine ukupno izvezene svjetske pšenice i oko 20 posto svjetskog izvoza kukuruza, te 80 posto izvoza suncokretovog ulja. Nadalje, Ukrajina je najveći svjetski proizvođač suncokreta i krumpira. Na ukrajinsku pšenicu, kukuruz, ječam i raž oslanja se veći dio Europe. 

No kako će se ta kriza reflektirati na Hrvatsku, kojoj je baš pšenica jedna od rijetkih kultura u kojima ostvaruje vanjskotrgovinski suficit? 

“Cijene na tržištu zbog rata u Ukrajini rastu i ako ćemo imati dobru žetvu, naši će proizvođači  ostvariti značajne profite. Pritom treba paziti da ne izvezu previše, pa da i mi ostanemo bez pšenice i kukuruza”, upozorava Miroslav Kuskunović, poljoprivredni konzultant iz agencije Kombinat 1969, koji tu vidi i druge potencijalne probleme.

“Bojim da bi u slučaju eskalacije mogli biti prekinuti lanci opskrbe a onda bi i mi mogli imati nestašice. Problem je što je Hrvatska toliko ovisna u uvozu, uvozimo čak 50 posto potreba za hranom – izvozimo za dvije, a uvozimo za tri milijarde dolara, dakle deficit nam je milijardu eura i to je prava katastrofa. Nedostaje nam oko 60 posto mesa, isto toliko mlijeka, sve smo uspjeli uništiti osim ratarstva. Nemamo dovoljno preradbenih kapaciteta, pa zato izvozimo sirovinu – pšenicu, kukuruz, soju, a uvozimo meso, pekarske proizvode i stočnu hranu”, nastavlja Kuskunović, koji ovu krizu vidi i kao priliku. “Istovremeno opasnost u kojoj smo se našli možda pomogne da se osvijestimo i vidimo koliko smo zapravo loši u poljoprivredi. Ako smo u minusu od milijardu eura i isto toliko godišnje dajemo za poticaje, onda je pitanje zašto to činimo? Moramo shvatiti koliko je samodostatnost važna, Hrvatska mora biti prehrambeno suverena i prestati bacati toliki novac na poticaje, a proizvodimo sve manje. Treba pokrenuti ekstenzivnu proizvodnju, da mali proizvode za svoje potrebe. Vrijeme je da se uzme motike i krene kopati, a ne samo sherati hranu preko Facebooka”, napominje Kuskunović.

Niska razina hrvatske samodostatnosti 

Poljoprivredna stručnjakinja iz zagrebačkog Smartera Zvjezdana Blažić objavila je tekst o utjecaju ruske invazija na Ukrajinu, ‘žitnicu Europe’, velikom zemljom s čak 71 posto poljoprivrednog zemljišta.

Hrvatska je u proizvodnji žitarica i uljarica višestruko samodostatna, a sad bi trebalo ustrajati na boljem čuvanju sirovina koje dobivaju na cijeni i staviti ih u funkciju prehrambene suverenosti povezujući ih sa stočarskim sektorom, što kontinuirano  spominjemo prethodnih godina. Poremećaji na tržištu hrane ponovno otvaraju pitanje niske razine hrvatske samodostatnosti u brojnim proizvodnjama, naročito u proizvodnji mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, voća i povrća, stočne hrane, ali i mnogobrojnih proizvoda na  bazi žitarica, od brašna do kruha i drugih pekarskih proizvoda, tjestenine, te drugih najrazličitijih proizvoda koji se svakodnevno koriste za prehranu stanovništva. U svim tim proizvodima imamo šansu povećati proizvodnju i osigurati veću sigurnost u opskrbi stanovništva neophodnom hranom“, ističe Zvjezdana Blažić.

“Početak rata u Ukrajini dolazi u trenutku kad su cijene hrane narasle na najvišu razinu u zadnjih deset godina, budući da se kanali dobave još nisu oporavili od COVID-19 krize, a klimatske promjene imaju sve veći utjecaj na žetve u glavnim poljoprivrednim proizvodnim bazenima, dok potrošnja na kineskom tržištu i tržištima diljem svijeta i dalje raste. Sadašnji trendovi upozoravaju na nove nadolazeće tektonske poremećaje na globalnom tržištu hrane, zbog čega je u Hrvatskoj potrebno donositi odluke koje će na vrijeme utjecati da se poremećaji ne odraze na drastičan rast cijena.

Poljoprivredni sektor Ukrajine je vrlo jak jer generirao oko 9,3 posto BDP-a, a ratarstvo čini 73 posto poljoprivredne proizvodnje. Sankcije Rusiji, koja je, također, veliki proizvođač poljoprivrednih proizvoda, mogu utjecati na nestašicu poljoprivrednih sirovina za proizvodnju kruha, ali i stočne hrane te na značajno povećanje cijena. Kratkoročno, sankcije koje zapadne zemlje uvedu Rusiji mogle bi dovesti do toga da mnogo već požnjevenog žita ostane u Rusiji, a vojne akcije mogle bi poremetiti trgovačke rute na Crnom moru. Dugoročno gledano, šira invazija na Ukrajinu mogla bi nanijeti veliku štetu poljoprivrednom sektoru te zemlje, jer poljoprivrednici bježe od borbi, a postoji opasnost od uništenja infrastrukture i opreme za proizvodnju“, procjena je Zvjezdane Blažić. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA