Program Grada Zagreba za mlade pokriva sedam područja u kojima je nužno nešto poduzeti: obrazovanje i stručno usavršavanje, zapošljavanje i poduzetništvo, socijalna zaštita i uključivanje, zdravlje i zdravstvena zaštita, aktivno sudjelovanje mladih u društvu, kultura te slobodno vrijeme mladih. Prepoznato je pravo na dostojanstvenu plaću, prepoznat je loš položaj mladih s invaliditetom i neke druge važne teme, međutim, mjere podsjećaju na popis želja više nego na konkretne korake. Autorica Ana Vragolović

Grad Zagreb objavio je početkom travnja prijedlog Programa za mlade Grada Zagreba od 2022. do 2025. i o tom dokumentu otvorio savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Vijest donosi H ALTER

Radi se o strateškom dokumentu kojim Grad nastoji adresirati potrebe i interese mladih u najvećem sveučilišnom gradu, koji uz to broji i najviše osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine u Zagrebu je bilo 123.243 mladih u dobi od  15 do 29 godina, što je oko 15 posto stanovništva.

U tekstu Programa najprije su opisani problemi s kojima se mladi susreću. Neadekvatan obrazovni sustav istaknut je kao jedan od najvećih problema, jer nije prilagođen potrebama tržišta rada, unatoč tome što je kvaliteta obrazovanja zadovoljavajuća. I kod neformalnog obrazovanja kompetencije i iskustva nisu prepoznata na tržištu rada. K tome, visokoškolsko obrazovanje teško je dostupno mladima nepovoljnog socijalnog statusa.Za svako od spomenutih područja potrebne su strukturne reforme da bi se postigla potpuna inkluzija i pristupačnost. Trebamo, stoga, najprije konkretne korake na području Grada i poboljšanja onoga što je u njegovoj nadležnosti

Neprepoznatljivost zanimanja i neusklađenost obrazovanja s tržištem rada jedan su od glavnih razloga zašto institucionalno obrazovanje traje sve duže – nakon završetka obrazovanja teško je naći posao, pogotovo adekvatno plaćen i barem djelomično povezan s područjem za koje se mlada osoba obrazovala, a dok je na faksu ima barem nekakvo materijalno osiguranje u obliku raznih, lako dostupnih studentskih poslova, iako su i studentski poslovi oblik prekarnog rada.

Mladi se vrlo lako nađu u začaranom krugu iz kojega je teško izaći – studentski poslovi nisu ono što bi trebali biti (povremeni poslovi kojima je cilj omogućiti studentima nešto džeparca), nego redovni poslovi od 40 sati tjedno, koje studenti odrađuju da bi platili obrazovanje, a nakon kojih je, zbog iscrpljenosti, vrlo teško još i učiti. Kad se jednom izvuku iz te situacije, najčešće ih čekaju nezaposlenost, kratkotrajni ugovori na određeno, ugovori o djelu, agencijski rad, neprijavljeni rad… U 2019. godini gotovo polovica zaposlenih od 15 do 24 godine radila je putem ugovora o radu na određeno.

Prema podacima Eurostata u rujnu 2020. u Europskoj uniji bilo je nezaposleno 17,1 posto mladih, a u Hrvatskoj čak 23,6 posto. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za siječanj 2021. pokazuju da je u Gradu Zagrebu nezaposleno 5.466 mladih osoba, odnosno 4 posto. Ipak, treba naglasiti da se ovdje radi samo o registriranoj nezaposlenosti koju je evidentirao HZZ. Podaci Ekonomskog instituta pokazuju da 43 posto privremeno zaposlenih u Hrvatskoj čine mladi do 29 godina, pa je ukupan postotak zasigurno viši.

„Visoka stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj predstavlja prepreku i izazov u njihovom svakodnevnom životu, posebice u prijelazu prema samostalnom životu“, stoji u tekstu Programa za mlade 2022. – 2025. Zbog navedenih razloga prosječna dob osamostaljivanja hrvatskih građana najviša je u Europskoj uniji – za 2019. godinu bila je 31,8 godina.Nije dovoljno kroz edukacije osnažiti kompetencije prosvjetnih radnika, potrebno je stvoriti uvjete u kojima će prosvjetni radnici imati vremena na adekvatan način raditi s djecom s teškoćama u razvoju

Tako porazne brojke korijen imaju i u nepovoljnoj stambenoj politici. Samo cijena najma doseže otprilike polovicu prosječne plaće, a kad tome dodamo i trošak režija, te osnovnih životnih potreba poput hrane, računica pokazuje da je prosječna plaća eventualno dovoljna za osnovne troškove. Cijene nekretnina za kupnju skočile su u nebo, a za otplatu se potrebno obvezati na kredit od četrdesetak godina, koji je, uz već spomenute prekarne ugovore, teško i dobiti.

Dodatan otežavajući faktor u Gradu Zagrebu je „subvencioniranje stambenih kredita, uvedeno u Hrvatskoj u 2017., koje je pridonijelo ukupnom povećanju cijena nekretnina.“ To znači da se kupci koji kupuju prvu stambenu nekretninu, a na koje se subvencija odnosi, suočavaju s neučinkovitom mjerom, koja je u velikoj mjeri neutralizirana inflacijom cijena. Također, osobe koje se odluče na kupnju nekretnine, a na koje se ne odnosi subvencija, plaćat će više cijene, pa će stambene nekretnine biti još nepristupačnije.

Treći problem istaknut kao gorući jest briga i skrb mladih o svom zdravlju i pristup zdravstvenim uslugama. Zbog određenih navika i stilova života poput prekomjernog konzumiranja alkohola ili neadekvatne tjelesne aktivnosti, javljaju se određeni poremećaji i bolesti, te psihosocijalni problemi. Teret na mentalno zdravlje djece i mladih stavili su i pandemija koronavirusa i potresi u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Zbog svega navedenog javljaju se poremećaji poput anksioznosti, depresije i posttraumatskog stresa.

U mnogim slučajevima prođe nekoliko godina do zbrinjavanja, što ostavlja posljedice i na pojedince i na društvo u cjelini. Zbog toga je zdravlje mladih potrebno staviti kao prioritet unutar zdravstvenog sustava.Nedovoljno je kulturnih i umjetničkih aktivnosti koje proizvode mladi i koje su namijenjene mladima – oni su većinom tretirani kao konzumenti komercijalnih proizvoda

Kao još jedan od problema istaknuta je niska razina pripremljenosti mladih za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom društvu, jer postoji značajna podzastupljenost mladih u tijelima formalnog političkog odlučivanja. Na primjer, mladi čine oko 21 posto biračkog tijela u Republici Hrvatskoj, a tek 6,3 posto članova i članica lokalnih i regionalnih predstavničkih i izvršnih tijela mlađe je od 29 godina.

K tome, nedovoljno je kulturnih i umjetničkih aktivnosti koje proizvode mladi i koje su namijenjene mladima – oni su većinom tretirani kao konzumenti komercijalnih proizvoda.

Kako je navedeno u prijedlogu Programa, njegov opći cilj je unaprijediti aktivnosti tijela lokalne uprave i javnih ustanova koje se bave podizanjem kvalitete života mladih, a do predloženih ciljeva i mjera došlo se kroz konzultacije sa 72 stručnjaka i stručnjakinje iz niza područja.

Oni su identificirali sedam područja u kojima je nužno provesti mjere: obrazovanje i stručno usavršavanje, zapošljavanje i poduzetništvo, socijalna zaštita i uključivanje, zdravlje i zdravstvena zaštita, aktivno sudjelovanje mladih u društvu, kultura te slobodno vrijeme mladih. Svako od tih područja sadrži nekoliko predloženih mjera.

Mjere iz područja obrazovanja obuhvaćaju povećanje broja prilika za obrazovanje o EU, provođenje edukacije mladih o rodnoj ravnopravnosti, seksualnom obrazovanju, medijskoj i financijskoj pismenosti, održivom razvoju i drugim važnim temama, te osiguranje jednakog pristupa formalnim i neformalnim obrazovnim prilikama, kroz povećanje kompetencija obrazovnih radnika za rad s marginaliziranim mladim ljudima, osiguranje besplatnog prijevoza do mjesta obrazovanja za mlade nižeg socioekonomskog statusa i povoljnog javnog prijevoza za one iz udaljenijih područja i neke druge mjere.Kao još jedan od problema istaknuta je niska razina pripremljenosti mladih za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom društvu

Drugi cilj je unapređenje područja zapošljavanja i poduzetništva mladih, a neke od predloženih mjera su ojačanje socijalne mreže potpore kroz osiguranje prava na plaću za dostojanstven život, pravedne uvjete rada i pristup zdravstvenoj zaštiti, što podrazumijeva i informiranje mladih o pravima na radu prije izlaska na tržište rada i donošenje programa za sprječavanje prekarnih uvjeta rada mladih osoba. Zatim, program predlaže uvođenje posebnih mjera za marginalizirane i teže zapošljive mlade osobe, poput mladih s invaliditetom, i osiguranje da se u suburbanim područjima stvore održiva i visokokvalitetna radna mjesta dostupna mladima. Posljednja mjera u okviru ovog cilja je promicanje i podizanje poduzetničke kulture, samozapošljavanja i inovativnosti mladih.

Područje socijalne zaštite i inkluzije mladih obuhvaća suzbijanje diskriminacije mladih (i na internetu i u stvarnom životu) i osiguranje jednakih prava za sve rodove u kulturnom, političkom i socioekonomskom životu, sprečavanje rizika od socijalne isključenosti i preranog prekida školovanja za mlade u teškim socioekonomskim prilikama, mlade s invaliditetom i druge. K tome, ovo područje obuhvaća stvaranje uvjeta za stambenu sigurnost mladih kao protutežu kratkotrajnim ugovorima o radu i razvoj sustava stambenog osamostaljivanja mladih, sa specifičnim mjerama za različite podskupine mladih.

Mjere iz područja zdravlja odnose se na osiguranje jednakog pristupa zdravstvenim uslugama kroz, na primjer, osiguranje sistematskih pregleda mladima iz marginaliziranih skupina, doprinos smanjenju menstrualnog siromaštva kod mladih djevojaka i žena i osiguranje besplatnih ginekoloških pregleda za one koje nemaju izabranog ginekologa. Ovaj paket mjera također obuhvaća promoviranje zdravog načina života i osiguranje prava na rad i učenje za mlade s problemima mentalnog zdravlja, tijekom i nakon bolesti, na nekoliko načina – kroz razvoj programa mentalne higijene i rane detekcije, razvoj inkluzivnog i multidisciplinarnog pristupa zdravstvenoj skrbi u domeni mentalnog zdravlja i pružanje svim osobama koje rade s mladima, ali i obiteljima i prijateljima, osnovna znanja i vještine za pružanje prve pomoći u domeni mentalnog zdravlja.Visoka stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj predstavlja prepreku i izazov u njihovom svakodnevnom životu, posebice u prijelazu prema samostalnom životu

Peti cilj odnosi se na unapređenje aktivnog sudjelovanja mladih u društvu. Tu će se nastojati vratiti povjerenje u europske institucije i povećati sudjelovanje mladih u njima, osigurati sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka, kroz, recimo osnaživanje uloga Vijeća učenika Grada Zagreba i osiguranje mogućnosti online komunikacije s mladima i e-glasovanja o važnim projektima i programima na lokalnoj razini.

Idući cilj obuhvaća područje kulture – neke od predloženih mjera su doprinos vidljivosti i jačanju kapaciteta organizacija civilnog društva koje djeluju na tom području, kroz osiguranje prostora i poticanje organizacija na osmišljavanje inovativnih sadržaja, potom decentralizacija kulturnih aktivnosti kako bi se doprinijelo kvaliteti života izvan centra grada, osiguranje sudjelovanja mladih u oblikovanju kulturnih programa u gradskim centrima za kulturu i poticanje sustava mentorstva s mladim umjetnicima i kulturnim radnicima.

Posljednji od predloženih ciljeva jest povećanje kvalitete slobodnog vremena mladih, a neke od predloženih mjera su poticanje samoorganiziranja mladih programima kulture, sporta i drugih oblika organiziranog slobodnog vremena, i konačno, unapređenje sigurnosti mladih u lokalnoj zajednici, kroz poboljšanje noćnog javnog prijevoza, povećanje dostupnosti javnog prijevoza osobama s invaliditetom i unaprjeđenje javne biciklističke infrastrukture i sustava javnih bicikala.

Program za mlade Grada Zagreba od 2022. do 2025. kroz predložene mjere obuhvatio je neka vrlo važna područja, poput obrazovnog sustava, pristupačnosti zdravstvenog sustava, brige o zdravlju i neadekvatno razvijenog područja kulture. Prepoznato je pravo na dostojanstvenu plaću, prepoznat je loš položaj mladih s invaliditetom i neke druge važne teme, međutim, mjere podsjećaju na popis želja više nego na konkretne korake prema poboljšanju položaja mladih osoba.

Vratimo se na mjere iz područja obrazovanja – informiranje o EU i obrazovnim programima koje nudi, edukacije o nekim važnim temama (koje opet vjerojatno neće biti dostupne svima, iako je to želja) i osiguranje prijevoza do mjesta obrazovanja. No, obrazovanje košta, osim prijevoza, košta i pribor za nastavu, koštaju knjige, obrok, a uvijek ima i dodatnih troškova, poput ekskurzije na kraju godine na koju bi svako dijete htjelo ići.

Također, mjere iz tog područja obuhvaćaju osnaživanje kompetencija radnika u sustavu odgoja i obrazovanja i doprinos unapređenju sustava obrazovanja mladih iz strukovnih i obrtničkih škola, a u Programu se spominje i donošenje programa za sprečavanje prekarnih uvjeta rada mladih osoba, osiguranje da se u suburbanim područjima stvore održiva i visokokvalitetna radna mjesta dostupna mladima i razvoj sustava stambenog osamostaljivanja mladih.

Međutim, nije dovoljno kroz edukacije osnažiti kompetencije prosvjetnih radnika, potrebno je stvoriti uvjete u kojima će prosvjetni radnici imati vremena na adekvatan način raditi s djecom s teškoćama u razvoju. U trenutnom sustavu, gdje su pretrpani s birokracijom i gdje plaća pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama ne prelazi 4000 kn za puno radno vrijeme, to nije moguće.

Isto vrijedi i za ostala spomenuta područja – za svako od njih potrebne su strukturne reforme da bi se postigla potpuna inkluzija i pristupačnost. Trebamo, stoga, najprije konkretne korake na području Grada i poboljšanja onoga što je u njegovoj nadležnosti. Savjetovanje o prijedlogu Programa traje do 1. svibnja, a uključiti se možete putem web stranice Grada. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA