Socijalne i zdravstvene usluge još uvijek nisu dostupne svima, a osobito su pogođeni oni koji žive dalje od urbanih centara. „U slučaju jednog djeteta roditelji mjesečno izdvajaju 1400 kn za usluge rehabilitacije i logopeda. 1000 kn mjesečno troše na prehrane i dodatke prehrani. Naprave oko 1000 kilometara svaki mjesec da bi došli do usluge. Kolika opasnost prijeti toj obitelji da uđe u rizik od siromaštva s ovim porastom cijene goriva?“, pita Nikola Tadić iz Saveza udruga za autizam SUZAH. Vijest donosi portal H ALTER piše Marina Kelava
Stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti stagnira, pa je i dalje više od petine stanovnika Hrvatske u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Poražavajuće je što se u riziku od siromaštva nalazi više od polovice osoba starijih od 65 godina, a više od polovice mirovina niže je od hrvatske linije siromaštva. Zabrinjava i neravnomjerna dostupnost socijalnih usluga koja negativno utječe na ostvarivanje prava ranjivih i marginaliziranih skupina i pojedinaca, navodi se u godišnjem izvještaju „Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2021. godinu“. Izvještaj Kuće ljudskih prava donosi pregled najvažnijih problema, izazova i otvorenih pitanja koji su u prošloj godini utjecali na zaštitu i promociju ljudskih prava u zemlji.Djeca koja žive u siromaštvu često nisu uključena u predškolski odgoj i obrazovanje i oni su tu u vrlo diskriminatornoj poziciji. Njihovi roditelji ne rade, a prednost pri upisu u vrtiće imaju djeca zaposlenih roditelja
Na sve aspekte ljudskih prava utjecali su potresi i pandemija. Oni su građanima dodatno otežavali ostvarivanje socio-ekonomskih prava, što je područje iz kojeg Ured Pučke pravobraniteljice dobiva i najviše pritužbi. Potresima su pogođene dvije sredine, Grad Zagreb kao razvijena sredina i Sisačko-moslavačka županija kao područje s ionako visokim postotkom stanovnika u rizičnoj skupini.
„U suradnji s koordinacijom humanitaraca proveli smo istraživanje na području Sisačko-moslavačke županije koje je pokazalo zabrinjavajuće podatke. Ljudi nemaju dostupnu zdravstvenu zaštitu jer im je preskupo ili predaleko, pošto nije razvijen javni prijevoz. Nedostaje im i podrška, netko tko bi s njima otišao do liječnika, što pokazuje i da je većina ispitanih starije životne dobi. Čak 9% stanovnika nema dostupnu vodu nakon potresa. 50% djece školske dobi nema adekvatne uvjete za učenje, što utječe na njihovo pravo na obrazovanje. 64% njih nema mogućnost provesti vrijeme na kvalitetan način u svojim sredinama, prepušteni su sami sebi, nema dovoljno sportskih, zabavnih i kulturnih sadržaja“, rekla je Tatjana Vlašić, zamjenica Pučke pravobraniteljice, na panel raspravi “Socio-ekonomska prava u Hrvatskoj i borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti” koja je održana u Kući ljudskih prava u petak.
U Uredu Pučke pravobraniteljice vide pravo na rad kao ključni korak da bi se preveniralo i siromaštvo i rizik od siromaštva. Iz tog područja također zaprimaju raznolike pritužbe, kao što su uznemiravanje na radnom mjestu, rad na crno, isplate plaće na ruke, neisplate plaće, neplaćeni prekovremeni, kršenje prava na odmor, diskriminacija prema imovnom stanju, jer neki poslodavci očekuju da zaposlenici posjeduju automobil ili informatičku opremu, diskriminacija temeljem dobi, obrazovanja i slično.
Čak 92% romskih kućanstava živi ispod razine rizika od siromaštva u Hrvatskoj. Gotovo polovica njih živi u izoliranim naseljima koja nemaju pristup struji i vodu. U vrijeme pandemije kad nije bilo javnog prijevoza usluge su im bile još nedostupnije. Usluge nisu jednako dostupne ni građanima koji žive ruralno i na otocima.„Nova tema kojom smo se bavili je platformski rad koji uključuje trideset do četrdeset tisuća osoba u Hrvatskoj. U velikoj mjeri je nereguliran, te je visoka razina izloženosti kršenjima ljudskih prava i diskriminacije“, kaže Vlašić.
I svaka druga starija osoba koja živi sama je u riziku od siromaštva. Nedostaje i usluga koje bi njih podržale. Često su ugroženi i kroz ugovore o uzdržavanju koji su prisiljeni sklopiti jer ne postoje usluge koje bi ih podržale, primjerice smještaja nema dovoljno, ima puno problema unutar samih domova, nedovoljno stručnog kadra. Problem je i nasilje nad starijima koji same osobe ne žele prijavljivati zbog straha, srama, nepovjerenja u institucije ili neinformiranosti.Svaka druga starija osoba koja živi sama je u riziku od siromaštva. Nedostaje i usluga koje bi njih podržale. Često su ugroženi i kroz ugovore o uzdržavanju koji su prisiljeni sklopiti
„Ipak vidimo zamjetan rast u provedbi naših preporuka, kao posljedica toga što su pravodobno raspravljene u Saboru“, zaključila je Vlašić.
Sa skupinom koja je u vrlo nepovoljnom položaju bavi se već 23 godine splitska udruga Most. Pokrenuli su i prihvatilište za ljude koji su bez krova nad glavom.
„Beskućništvo i siromaštvo su i dalje tabu tema, o njoj se nerado govori. Beskućnici utjelovljuju niz ranjivih skupina, i žene iznad 45 godina, i osobe s minimalnim prihodima, i dugotrajno nezaposlene, možda su i nacionalna ili seksualna manjima, možda su izašli iz zatvora. Često imamo nekoliko ranjivih u jednom od naših korisnika, zato je njima potreban multidisciplinarni pristup“, istaknula je Đordana Barbarić iz MOST-a.
Multidisciplinarni pristup u ublažavanju i rješavanju problema siromaštva potreban je i u slučaju djece u riziku od siromaštva. Hrvatska je dužna donesti dokument „Jamstvo za svako dijete“ koji će biti podloga brige o siromašnoj djeci. Riječ je o inicijativi Europske komisije koja cilja osigurati pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, uslugama skrbi za djecu, adekvatnim uvjetima stanovanja i kvalitetnoj prehrani svoj djeci u EU. U ostvarivanje tog cilja moraju se uključiti različiti sustavi. Upravo na tome pregovori u Hrvatskoj zapinju jer dijelovi sustava ne smatraju da je to njihova tema, naglasila je Olja Družić Ljubotina sa Studijskog centra socijalnog rada s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
„Djeca su nevidljiva skupina u Hrvatskoj. Rijetko kada imamo priliku slušati kako žive djeca u siromaštvu, a ona su u posebno ranjivoj poziciji jer su ovisna o drugima. Trebaju pomoć i podršku društva u kojem žive“, ističe Družić Ljubotina.
Djeca koja žive u siromaštvu često nisu uključena u predškolski odgoj i obrazovanje i oni su tu u vrlo diskriminatornoj poziciji. Njihovi roditelji ne rade, a prednost pri upisu u vrtiće imaju djeca zaposlenih roditelja.
„Djeca ulaze u obrazovni sustav, a nisu imala priliku u važnom razvojnom periodu proći kroz sadržaje koji se nude u predškolskom sustavu. Još prije deset godina u jednom se istraživanju koje smo radili pokazalo da neka djeca kod kuće nemaju ni slikovnice. Imamo potpuno različite startne pozicije za djecu i jako je teško dostići neki prosjek ili biti iznad prosjeka u tim uvjetima. Oni dolaze u obrazovni sustav s deficitom znanja i vještina, roditelji im ne mogu priuštiti dodatne obrazovne materijale, srednjoškolci u strukovnim školama trebaju opremu koja je skupa, ne mogu ići na maturalce, na slobodne aktivnosti“, opisala je Družić Ljubotina.
Prepreku jednakim šansama predstavlja i nemogućnost siromašnih obitelji da djeci priušte informatičku opremu, računala i Internet, što je bilo posebno naglašeno u vrijeme pandemije. Kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju poseban je problem i nedostupnost zdravstvenih usluga. Kako izlazimo iz Zagreba Rijeke, Osijeka i Splita gube se socijalne i zdravstvene usluge koje su dostupne, što roditelje stavlja u izazovnu situaciju i donosi znatne financijske troškove.Čak 92% romskih kućanstava živi ispod razine rizika od siromaštva u Hrvatskoj. Gotovo polovica njih živi u izoliranim naseljima koja nemaju pristup struji i vodu
Iz Saveza udruga za autizam SUZAH navode primjer djeteta koje živi 72 kilometra od lokacije na kojoj ima mogućnost usluga rehabilitacije.
„Onaj tko je odgovorio na nedostupnost usluga je tržište, a ono jako fluktuira i diže cijene. Imamo apsurdnu i tužnu situaciju gdje roditelji da bi omogućili djetetu integraciju i komunikaciju mora izdvajati znatna financijska sredstva. U slučaju ovog djeteta koje je verbalno, ali ima poteškoće u komunikaciji, roditelji mjesečno izdvajaju 1400 kn za usluge rehabilitacije i logopeda. 1000 kn mjesečno troše na posebnu prehrane i dodatke prehrani. Mjesečno naprave oko 1000 kilometara da bi došli do usluge. Koliko opasnosti prijeti toj obitelji da uđe u rizik od siromaštva s ovim porastom cijene goriva? Kolika je podloga o tome što moraju privatno plaćati usluge, što sustav nije razvijen“, kaže Nikola Tadić iz SUZAH-a.
I dok su problemi siromaštva brojni i utječu na sve ranjive skupine Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava izrazila je zabrinutost što ne vide neke snažnije politike koji bi odgovorile na goruće i sustavne probleme.
Kako se zaključuje u izvještaju ni prošle godine ljudska prava općenito „nisu bila visoko na listi političkih prioriteta Vlade te smo kraj još jedne godine dočekali bez važećih javnih politika zaštite i promocije ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije kao i bez politika u području ravnopravnosti spolova i razvoja civilnog društva“.
„Posljedica toga je da se mnogobrojni problemi i izazovi u ostvarivanju, zaštiti i promociji ljudskih prava u Hrvatskoj i dalje sustavno ne rješavaju. Političari i institucije su bezidejni, neambiciozni, neaktivni i svake godine imaju sve manji kapacitet za osmišljavanje, izradu i provedbu javnih politika temeljenih na ljudskim pravima, što predstavlja ozbiljan problem u kontekstu kompleksnih izazova – klimatskih promjena, starenja stanovništva, rata, migracija, društvenih i ekonomskih nejednakosti“, zaključuje se u izvještaju.
Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA
