Nakon više desetaka ročišta u sporu oko vlasništva nad mrežom telekomunikacijskih kabela (DTK) provučenih ispod zagrebačkog asfalta, u kojima Zagrebački holding još od 2007. zahtijeva da HT plati “za početak 390 milijuna kuna” za korištenje tvrdeći kako njemački vlasnici nisu dobili tu infrastrukturu prilikom kupovine Hrvatskom telekoma, sud je, pokušavajući prekinuti proces koji traje već 15 godina, lani pozvao stranke na mirenje, a novo, sedmo ročište mirenja održava se sredinom svibnja 

Piše: Ratko Bošković objavljuje web portal ZAGREBI.HR

Niti nakon skoro četvrt stoljeća od njegova razdvajanja od Hrvatske pošte (što se dogodilo davnog prosinca 1998.) i niza maratonskih parnica po hrvatskim sudovima, poduzeće Hrvatski telekom i Grad Zagreb još nisu do kraja razriješili svoje vlasničko-pravne odnose nad takozvanom distributivno-telekomunikacijskom kanalizacijom (DTK) kroz koju su ispod zagrebačkih cesta i nogostupa provučeni telekomunikacijski kabeli.

Nijemci tvrde da su vlasnici, no u ugovoru o prodaji HT-a DTK se ne spominje

Kako je Zagrebi.hr saznao od glasnogovornika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pred tim sudom 12. svibnja ove godine održat će se sedmo ročište u postupku mirenja HT-a i Zagrebačkog holdinga. Kad taj postupak mirenja jednom završi, a morat će kad-tad, napokon će biti razriješen vlasnički, imovinski i korisnički kaos nad DTK-om naslijeđen iz ne-vlasničkog komunističkog sustava, u kojem je šahtove i kanale namijenjene kabelskom povezivanju telefonskih centrala te kućnih i poslovnih telefona gradio i spajao svatko: od samoupravnih interesnih zajednica (SiZ-ova), mjesnih odbora, gradova i sela, pošte, cestara, željezničara, općedruštvenih poduzeća bez titulara, vlasnika privatnih parcela itd, a da je rijetko tko imao za to valjane dozvole i vlasništvo upisano u katastrima i zemljišnim knjigama. Zajedničko je bilo svima samo to da su telefonske priključke izravno ili kroz različite samodoprinose naplaćivali krajnjim korisnicima, narodu.

Kad se, dakle, HT i Zagreb pomire, napokon će se, valjda, saznati što je i koliko je od postojećeg DTK čije, tko šta koristi i tko kome i koliko treba plaćati za upotrebu, odnosno pravo služnosti.

Već u prvoj godini njegova samostalnog poslovanja mlada hrvatska država, kojoj je trebao novac, a ne biznis, prodala je 35 posto Hrvatskog telekoma njemačkom divu Deutsche Telekomu, a dvije godine kasnije još 16 posto (danas DT posjeduje 52,17, a Republika Hrvatska samo 0,68 posto HT-a). Čim je postao većinski vlasnik Deutsche Telekom se počeo ponašati kao apsolutni vlasnik ne samo svojih žičanih kabela provučenih kroz šahtove i cijevi pod cestama i nogostupima u Gradu Zagrebu, nego i čitave zagrebačke telekomunikacijske kanalizacije kao takve. Svakome koga je to zanimalo, od novinara do Sabora, iz HT-a su objašnjavali da je ta tvrtka postala vlasnicom DTK putem zakona i ugovora koje je Deutsche Telekom prilikom kupnje HT-a sklopio s hrvatskom Vladom. No oni koji su te ugovore imali prilike pročitati vidjeli su da se DTK u njima uopće ne spominje.

Holjevac: ‘HT nikako nije mogao prihvatiti da telekom infrastruktura nije njihova’

Problem je u punoj veličini izbio u javnost kada su Deutsche Telekom i Vlada premijera Sanadera 2006. godine započeli pregovore o trećoj prodaji HT-ovih dionica. O tim pregovorima prvi je javnost upoznao tjednik Business.hr („Spor Deutsche Telekoma i Hrvatske Vlade zbog podzemnih cijevi“, 23. ožujka 2006., autor Dražen Tomić), a potom je u svibnju iste godine i novinar Plamenko Cvitić u Nacionalu izvijestio da se vode „Tajni ugovori o prodaji HT-a“.

I Business.hr i Nacional obratili su se tada Hrvatskom telekomu s upitom čija je zaista distributivna telekomunikacijska kanalizacija po gradovima i selima, i od tadašnje glasnogovornice HT-a Alemke Lisinski dobili pismenu izjavu da „veliki dio TK infrastrukture u svoj temeljni kapital nije upisao HT nego je to učinila Republika Hrvatska koja je Zakonom o razdvajanju HPT-a na HP i HT odredila da sukladno odredbi članka 6. stavka 3. toga Zakona, imovina za telekomunikacijski sustav čini ulog s kojim Republika Hrvatska sudjeluje u temeljnom kapitalu HT-a. Vlasništvo HT-a na telekomunikacijskoj infrastrukturi, uključivo i DTK, stečeno je ex lege (na temelju zakona). To znači da se radi o konstitutivnom stjecanju vlasništva kod kojeg je temelj stjecanja zakon, a ne upis u zemljišne knjige.“

Početkom novoga milenija na mjestu pomoćnice ministra prometa našla se Tatjana Holjevac koja je, nakon višegodišnjeg iskustva direktorice VIPneta u Hrvatskoj i Austriji, dobro znala koliko je postojeća infrastruktura važna za liberalizaciju telekom biznisa. Tako se našla i na čelu tima koji je, uz pomoć inozemnih konzultanata, 2003. godine napisao prvi hrvatski Zakon o telekomunikacijama, koji je bio i uvjet za pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji. “Zakon je otvorio telekom tržište i stvorio pretpostavke za ukidanje monopola. Tada smo imali samo HT, drugih operatora nije bilo”, prisjeća se Tatjana Holjevac za zagrebi.hr. “No, što je još važnije, omogućeno je da se telekomunikacijska mreža gradi tako da može koristiti zajedničku infrastrukturu. Ali, HT nikako nije mogao prihvatiti da telekom infrastruktura, naročito u Zagrebu, nije HT-ova. Oni su tvrdili da je DTK mreža HT-ova jer im je pripala po ugovorima Deutsche Telekoma i Hrvatske vlade. Što nije bilo točno, ja sam te ugovore vidjela i u njima toga nema.”

Zagrebačkom holdingu osporili pravo da predstavlja Grad Zagreb

Kad je “otišla iz Ministarstva u politiku” i postala predsjednica Skupštine grada Zagreba Tatjana Holjevac pokrenula je postupak da Grad preuzme upravljanje DTK mrežom, njezinu daljnju izgradnju, održavanje i naplatu korištenja telekom operaterima. Za obavljanje tog posla inicirala je formiranje tvrtke Digitalni grad, koja je potom postala dijelom Zagrebačkog holdinga.

U travnju 2007. Holding je pozvao HT na potpisivanje ugovora o pristupu i korištenju sustava DTK, što je podrazumijevalo i plaćanje odgovarajuće naknade, ali se HT oglušio na taj poziv i otklonio plaćanje naknade. Tatjana Holjevac je tada potaknula Holding da angažira odvjetnika, da ustane tužbom protiv Hrvatskog telekoma (zapravo Deutsche Telekoma) i da HT-u na taj način prisilno naplati korištenje zagrebačke distributivne telekomunikacijske kanalizacije od svibnja 2007. do lipnja 2011. No, kad je spor došao na sud, svima je moglo postati kristalno jasno kakav je nered za sobom u Zagrebu ostavilo razdoblje društvenog bez-vlasništva i samoupravljanja, i kakve je taj kaos nevjerojatne mogućnosti za izbjegavanje plaćanja pružio HT-u.

Zagrebački holding zatražio je od Općinskog građanskog suda u Zagrebu da naloži HT-u da Zagrebu plati naknadu za korištenje njegova podzemlja za svoje telefonske kabele, za početak 390 milijuna kuna. No, tuženi Hrvatski telekom nije propustio navesti niti jedan argument kojim bi Gradu Zagrebu osporio pravo vlasništva i naplaćivanja naknade za distributivnu telekomunikacijsku kanalizaciju ukopanu u gradske ceste, ulice i trotoare, ma koliko ti argumenti bili promašeni, bizarni i svakom razumnom čovjeku apsurdni.

HT je Digitalnom gradu i Zagrebačkom holdingu osporio pravo da uopće predstavljaju Grad Zagreb, naveo je da Grad traži naknadu, a da “ne može dokazati da je vlasnik DTK“, i „kakav je to vlasnik koji ne zna ni osnovne podatke o svom navodnom vlasništvu“. Također, da „cijevi kabelske kanalizacije i kabelski zdenci kroz koje prolaze razne vrste kabela predstavljaju nekretninu različitu od nekretnine u kojoj se nalazi“ te da je „DTK infrastruktura nekretnina koja je odvojena od zemljišta kroz koje prolazi“.

Sud odredio da HT mora platiti korištenje, ali nije potvrdio da je Grad Zagreb vlasnik DTK mreže

Nakon više desetaka ročišta i beskonačnog broja podnesaka Općinski građanski sud u Zagrebu u studenome 2012. donio je „djelomičnu međupresudu i djelomičnu presudu“ po kojoj je „Hrvatski telekom d.d. dužan Zagrebačkom holdingu platiti naknadu za korištenje sustava distribucijsko telekomunikacijske kanalizacije“. Sud je istom presudom odbio utvrditi da je Grad Zagreb vlasnik DTK.

Na presudu su se žalili i Zagreb i Hrvatski telekom, a Županijski sud u Varaždinu usvojio je obje žalbe pa je postupak vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu. I „u ponovljenom postupku stranke su izmjenjivale brojne podneske i održano je devet ročišta“, sve dok suci, pretpostavljamo, nisu zaključili da daljnje parničenje nikamo ne vodi pa su u listopadu prošle godine „stranke upućene pokrenuti postupak mirenja“.

Do danas je održano šest ročišta mirenja, a razmjena podnesaka i argumenata očito ne jenjava jer Hrvatski telekom d.d., po svemu sudeći, i dalje poduzima sve što može da ne bi plaćao Gradu Zagrebu, i ne samo njemu, pravičnu naknadu za korištenje njegovog urbaniteta, a hrvatski (točnije, europski kontinentalni) pravni poredak omogućuje mu beskonačan prostor za fiškalske trikove, inat i tjeranje argumenata do apsurda. Jedina utjeha u svemu tome jest da nešto manje od polovice isplata koje Hrvatski telekom uskraćuje Zagrebu pripada hrvatskim umirovljenicima, točnije hrvatskim obveznim mirovinskim fondovima, koji su uz Deutsche Telekom također HT-ovi krupni dioničari.

Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA