Kada govorimo o slobodi medija, govorimo zapravo o jednoj od temeljnjih sloboda u jednom demokratskom društvu. Govorimo i o slobodi govora i izražavanja koja je dovedena pod upitnik, u smislu sve češćeg neuvažavanja različitih mišljenja. A izostanak različitih mišljenja dovodi do svojevrsne monopolizacije stavova koja nikome ne služi. Uostalom, zapitajmo se što će čovjeku čovjek koji klima glavom i koji nema drugačija razmišljanja i kritički pristup. Kako uopće doći do istine i kako razlikovati istinu od obmane ako izostaje ova komponenta.

Ako se vodimo činjenicom da je sloboda izraživanja, a samim time i sloboda medija regulirana nacionalnim ustavima, zakonima i međunarodnim deklaracijam te da su prednosti slobodnog i neovisnog tiska prepoznate kao nužan uvjet zdrave demokracije, uistinu se postavlja pitanje gdje onda leži problem kada se govori o krizi medija, u smislu povjerenja u iste, o sve većem napadu na slobodu medija i sve učestalijim prijetnjama novinarima.

Odgovor bi ležao u stalnim promjenama koje se događaju pa je tako kroz povijest i sama sloboda mjenjala svoje značenje, ovisno o moralnim normama ili društvenim zakonima, ali s neophodnom potrebom da svaki pojedinac ostvaruje mogućnost djelovanja. Drugim riječima, sloboda i neovisnost medija podložna je promjenama i ovisi o nizu čimbenika u procjeni istog, među kojima je svakako i stupanj medijske pismenosti.

Novinarstvo je bez sumnje u krizi i medijske kuće na globalnoj razini suočavaju se s ekonomskim izazovima koji dovode do znatnog smanjenja broja zaposlenih, kao rezultat smanjenih prihoda od oglašavanja, a posljedično s tim i do erozije profesionalnih standarada novinarstva i pada povjerenja u medije. Za ovo potonje odgovornost se ne može tražiti samo u objektivnim okolnostima, već i u samim medijima koji nerijetko odbacuju vlastitu odgovornost te činjenici da postoji nešto što se zove samoregulacija, odnosno sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem i mislima te mijenjanje istih sukladno zahtjevima situacije.

Pandemija COVID- 19, bez sumnje je nanijela dodatan udarac ekonomskoj održivosti medijskih kuća, u smislu smanjenja potrošnje na oglašavanje, što je dodatno narušilo održivost mnogih medijskih kuća. U kontekstu smanjenog prihoda od reklama, medijske kuće, kako tradicionalne tako i digitalne, našle su se u borbi za preživljavanje sa smanjenim prilivom financijskih sredstava i smanjenim kapacitetom. Prema podacima iz Izvješća UNESCO-a prihodi od oglašavanja medijskih tvrtki dramatično su se prebacili na digitalno u posljednjih pet godina. Rashodi za internet oglašavanje porasli su sa 35 posto globalnog udjela u 2016. na 54 posto u 2021. Prema podacima iz Zenitha, koje je Economist Impact dobio i analizirao za ovo izvješće, procjenjuje se da će ta brojka porasti na gotovo 60 posto u 2023.

S druge strane različiti pritisci, oblici kontrole na raznolikost i sadržaj medija ometaju njihovu neovisnost i pluralizam. Dokumentirani su slučajevi uznemiravanja, zastrašivanja, nasilja pa čak i ubojstava novinara. Neosporno je sigurnost novinara ugrožena pa kada govorimo i o digitalnim prijetnjama koje posljednih godina bilježe porast. Uznemiravanje na društvenim mrežama, ciljani nadzor, ranjivost pohrane podataka i digitalni napadi u vidu hakiranja neki su od načina kako bi se ugrozila sigurnost i integritet novinara, kao i njihovih izvora. Nadzor i hakiranje ugrožavaju zaštitu novinarskih izvora, što je nedavno ilustrirano otkrićima “Projekta Pegasus”, nakon čega su stručnjaci UN-a za ljudska prava pozvali sve države da nametnu globalni moratorij na prodaju i prijenos tehnologije nadzora, sve dok se ne osigura da takva tehnologija bude u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava. Zaštita od digitalnih prijetnji postala je još intenzivnija tijekom pandemije COVID-19. U globalnoj anketi o novinarstvu tijekom pandemije, koju su proveli Međunarodni centar za novinare (ICFJ) i Tow centar za digitalno novinarstvo na Sveučilištu Columbia, značajan dio od 1406 ispitanika prijavio je očite prijetnje nadzorom vlade (7 posto); ciljane digitalne sigurnosne napade, uključujući krađu identiteta, distribuirano uskraćivanje usluge, ili zlonamjerni softver (4 posto); ili prisilna primopredaja podataka (3 posto). Dvadeset posto ispitanika izjavilo je da je njihovo iskustvo s online zlostavljanjem, uznemiravanjem, prijetnjama ili napadima bilo “mnogo gore nego inače” tijekom pandemije. Podaci su poprilično poražavajući, posebno imajući u vidu činjenicu kako je sigurnost novinara prepoznata kao jedan od preduvjeta za slobodu medija.

Dakle, s jedne strane imamo ekonomsku krizu, a s druge strane zabrinjavajuće signale represije i kršenja slobode medija pa tako i u europskim državama, što ozbiljno ugrožava neovisnost i pluralizam medija. Političko uplitanje u medije, ekonomski problemi poput medijske koncentracije i raznih oblika uznemiravanja, uključujući nasilje nad novinarima, aktualna su pitanja koja, kada govorimo o EU poziva na promjenu ponašanja i kulture u politici, pravosuđu i medijima.

Ovaj problem, ne samo da je prepoznat već se javlja i potreba donošenja novih politika i mjera, uključujući javno financiranje za provjerene novinske kuće i pojačanu podršku javnim medijima kako bi se osiguralo da novinarstvo može nastaviti funkcionirati kao javno dobro. Pojavljuje se i niz inicijativa za zajedničko podizanje svijesti, od Koalicije za slobodu medija iz 2019., Haaške obveze iz 2020. za povećanje sigurnosti novinara i “New Deala” za novinarstvo iz 2021. od strane Foruma za informiranje i demokraciju. I sama činjenica da je Nobelova nagrada za mir 2021. dodijeljena novinarima dokaz je zamaha u zaštiti medijskih krajolika i informacijskih sustava.

European Federation of Journalists (EFJ) je pozvao EU da ekonomski podrži medijski sektor, kao vitalni sektor za demokraciju te da EU mora, kako kažu natjerati svaku svoju državu članicu da bez odgađanja pokrene plan oporavka u medijima koji treba uključivati: povećanje nacionalnog financiranja javnih medija, izravnu financijsku potporu za dnevne i tjedne medije, odgodu plaćanja postojećih kredita ili ponuda zajmova bez kamata, porezne olakšice na plaće novinara, porezne olakšice za kućanstva koja imaju pretplate na lokalne medije, povećannje reklama javnih službi zemalja članica u lokalnim medijima, subvencije koje bi dijelilo ​​neovisno tijelo, uzimajući u obzir objektivne kriterije, EU i Nacionalni fondovi za inovacije u vijestima koji bi bili podrška, putem neovisnog tijela koje uključuje i strukovne novinarske organizacije, novim pristupima prikupljanja vijesti, posebno na lokalnoj razini. Neovisno tijelo bilo bi zaduženo za dodjelu bespovratnih sredstava za podršku neovisnom istraživačkom novinarstvu baziranom na lokalnoj zajednici kao i za inovacije i novinarske start-upove., vaučeri za pretplatu na tiskane ili internetske medije koji bi bili ponuđeni svim građanima EU u dobi od 18 i 19 godina. Za vjerodostojan EU plan za borbu protiv dezinformacija EFJ ističe nužnost objedinjavanja četiri dimenzije:podrška profesionalnom novinarstvu, samoregulatorna tijela (vijeća za medije) u svakoj europskoj zemlji, bavljenje medijskom i informacijskom pismenošću, snažne politike o transparentnosti i pristupu informacijama ( Izvor: Hrvatsko novinarsko društvo).

Jedan od alata bolje medijske vidljivost je uvođenje Facebook Newsa kao mjesta na kojemu će se isključivo prenositi informacije iz provjerenih izvora” jer će ih proizvoditi pravi mediji. Facebook News je napravljen da približi ljudima priče koje utječu na njihove živote, dajući prioritet sadržaju koji informira čitatelje s izvornim izvješćima, različitim perspektivama i pričama koje su relevantne za njihovu zajednicu i širim rasponom vijesti.

Sa svoje strane, medijske kuće i novinari imaju veliku odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ, posebno uzimajući u obzir svu složenost suvremenog svijeta, društvenih i religioznih neslaganja. U navedenom kontekstu vrlo je važno da mediji ne pojačavaju tenzije, da odgovorno i činjenično iznose informacije, rade jasnu distinkciju između informacije i komentara, poštuju pluralizam i različitost mišljenja te da ne krše prava pojedinca i njegovo pravo na privatnost.

Nagomilane probleme mediji ne mogu riješiti sami, no mogu i moraju maksimalno doprinijeti rješavanju istih. Doprinos se mora oslikavati, prije svega u profesionalnom ponašanju, poštovanju etičkih načela, što ne uključuje samo sprječavanje i zaštitu javnosti od manupilacije, već i prepoznavanje i rješavanje negativnosti unutar vlastite kuće, uspostavljanjanja dobrovoljnih uređivačkih smjernica i poštovanja istih u koji bi trebali biti uključeni i sami vlasnici medija. Novinari naprosto moraju podržavati integritet profesije, suočeni s pritiscima. Ovdje u osnovi govorimo o pojmu samoregulacije koja donosi svoje benefite, i kroz koju se štiti uređivačka sloboda, smanjuje utjecaj države, promovira kvaliteta medija, omogućuje javnosti da ostvari kontakt s medijima i nameće demokratska politička kultura koja je neovisna od političkih snaga u državi.

Bez slobodnih i neovisnih medija nema ni same suštine slobode medija, temeljenog na pravu slobode izražavanja, a posljedično ni demokracije i zaštite ljudskih prava, i zato je potrebno zajedničkim snagama pomoći medijima kako bi se povećali standardi kvalitete medijskih kuća i spriječili oblici manipulacije, spriječilo miješanje države i vlasti u rad medija, smanjio broj sudskih pstupaka koji se vode protiv novinara, vratilo izgubljeno povjerenje u medije i povećao stupanj medijske pismenosti kao čimbenik u procjeni neovisnosti medija.

Potrebno je i da sami mediji preuzmu odgovornost za svoje djelovanje, da novinarska praksa bude vođena javnim interesom i profesionalnom novinarskom etikom, uključujući provjeru, poštenje i transparentnost, da mediji ispravno i kao jedino moguće poimaju pravo na drugačije razmišljanje, posebno kada je suprotstavljeno njihovom. U protivnom sva ta sloboda nema svrhu. Ili kako je to rekao američki lingvist i teoretičar Noam Chomsky: „…Ako ste uistinu za slobodu govora, onda trebate biti pobornici slobode govore baš za ona mišljenja koja prezirete. U suprotnom, niste pobornici slobode govora“.

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE