Poznanovec je nekoć bio poznat kao legendarno partizansko selo, iz kojeg se antifašističkoj borbi pridružilo 350 ljudi, od čega ih je 50 poginulo. Dom boraca NOB-a podigao je 1966. SUBNOR, a sada ga, nakon desetak godina angažmana, uz pomoć lokalnih vlasti obnavlja njegov pravni sljednik, Savez antifašističkih boraca i antifašista RH. Otvorenje se planira do kraja 2022., a u postavu bi se mogla naći i originalna fotografija zamjenika komesara Franje Tuđmana s petokrakom na čelu i šmajserom u ruci, koja je dosad bila bunkerirana u krapinskom muzeju

Piše: Miroslav Edvin Habek objavljuje portal ZAGREBI.HR

“Da nije bilo partizanske borbe, ne bi bilo današnje Hrvatske, koja je stvorena na temeljima antifašističke borbe”, zagrmio je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) Franjo Habulin tijekom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja kraj grobnice narodnih heroja na zagrebačkom Mirogoju. “Današnje Europe ne bi bilo da nije bilo zajedničke borbe europskih zemalja na strani antifašističke koalicije, našli su se na strani pobjednika, prava, pravde, to je ono na što mi danas moramo biti ponosni”, poručio je Habulin, dodavši i kako u zadnjih 30 godina u Hrvatskoj postoji “otvoreno proustaško orijentirano desničarenje”, koje nas vraća u prošlost i iskrivljuje povijesne činjenice. 

‘Do grla u partizanima’

No, osim tog deklaratornog podsjećanja na partizansku borbu, Habulin je ispod radara javnosti u ‘dubokoj ilegali’ nedavno pokrenuo i fizičku obnovu  jednog od simbola hrvatske antifašističke borbe – i to u srcu njegova rodnog mjesta u Zagorju. Konkretno, Habulin je za Zagrebi.hr najavio ponovno otvaranje Doma boraca NOB-a u Poznanovcu, odnosno Lugu Poznanovečkom, mjestu koje je desetljećima i u bivšoj Jugoslaviji poznato kao legendarno zagorsko “partizansko selo”. 

Naime, ljudi iz tog mjesta bili su, a kažu i da su i sada,  “do grla u partizanima”, a s ponosom i još sada ističu kako su “endehaziju” bojkotirali od samog njezina osnivanja. Iz Poznanovca i Luga u partizanima je bilo, ili je u NOB-u na neki drugi način aktivno sudjelovalo, više od 350 stanovnika od njih 1400 koliko ih je, prema procjenama, tamo živjelo 1941. Kako i sada ističu, gotovo i da nije bilo obitelji ili domaćinstva da netko od njihovih članova nije bio partizan ili terenski ‘politički radnik’. Njih dvoje – Marija Habulin i Rudolf Jakuš i prije drugog svjetskog rata borili se su u španjolskom građanskom ratu,  naravno, na strani republikanaca, a dvojica – Slavko Mrkoci Slavek i Marko Mrkoci Bertaš proglašeni su narodnim herojima. Prvi partizanski vod Hrvatskog zagorja u ožujku 1942. osnovan je tek nakon sastanka boraca iz Poznanovca i Bedekovčine, a živote u borbi za slobodu i socijalizam, kako se navodi na još sada sačuvanoj spomen-ploči, dalo je čak pedeset mještana. U spomen na borbu i žrtvu ljudi iz tog kraja 1966. bio je sagrađen Dom boraca koji bi, prema Habulinovim najavama, do kraja ove godine trebao biti obnovljen i otvoren za javnost, a osim sačuvane stare zbirke eksponata o borbi ljudi iz poznanovečkog kraja, uvrstili bi se i izlošci i arhivsko gradivo o antifašističkoj borbi na području cijelog Zagorja.

Mještani puškama obranili partizanske spomenike

Habulin, pak, ističe da u toj ideji ima potporu lokalne zajednice te da ga nimalo ne plaši, kako je u Zagrebu isticao, vraćanje u prošlost i i iskrivljavanje povijesnih činjenica – bilo perom ili eksplozivom. U prilog mu ide i povijest Poznanovca nakon 1991., mjesta u kojem nisu mijenjani ideološki stavovi velike većine, ali ni nazivi ulica i spomenici, naročito oni lokalnim antifašistima. Doduše, ‘strani’ elementi svojevremeno su pokušali srušiti jedan od poznanovečkih partizanskih spomenika privezavši za njega uže vezano za automobil, no mještani su ih prekinuli, na revizionistima povijesti vjerojatno nezaboravan način. “U njihovu odlasku u suludo brzom startu možda su pripomogli i oblačići prašine koji su se uz par prasaka počeli dizati kraj njihova automobila nakon što ih je jedan od naših susjeda vidio s prozora i, preuzevši inicijativu, prekinuo u akciji. Uljezi se više nikada nisu vratili. Spomenik više nitko nije dirao”, lapidarno je dobacio Habulin.

Ipak, unatoč dobroj volji većine mještana i lokalne uprave, bitka za ponovno otvaranje Doma boraca trajala je najmanje desetak godina. Naime, tek u ljetu 2014. uspjela je višegodišnja inicijativa i tadašnji Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) donio je odluku kojom se Savezu antifašista na privremeno korištenje daje zgrada Doma boraca NOB-a u Poznanovcu. ”Država nam je sada darovala ono što je, uostalom, i bilo naše”, poručuje Habulin napominjući i da je vlasnik nekadašnjeg reprezentativnog objekta sagrađenog 1966. bio nekadašnji SUBNOR te da nije očekivao da će Savez antifašističkih boraca kao pravni sljednik imati problema u zadržavanju trajnog vlasništva nad  objektom. Prema Habulinovim riječima, to je bilo samo prijelazno razdoblje u kojem je Savez antifašista u suradnji s lokalnom upravom planirao preuzeti taj sada zapušteni objekt i nakon toga – privesti ga svrsi.

Tuđman pod petokrakom

Pritom, svih tih godina vodila se posebna briga prema iznimno vrijednom arhivskom materijalu o narodnooslobodilačkoj borbi u Zagorju pohranjenom u dva aneksa poznanovečkog Doma boraca NOB-a. U dom u Poznanovcu, napominje Habulin, bili su prebačeni i materijali i dokumentacija o povijesti partizanskog pokreta u cijelom Zagorju koji su dosad bili ‘bunkerirani’ u nekadašnjem muzeju  u Krapini i javnosti nedostupni od ranih 90-ih. U toj zajedničkoj dokumentaciji ima i iznimno zanimljivog povijesnog materijala, među ostalima i originalne rijetke fotografije bivšeg predsjednika Franje Tuđmana s kapom sa zvijezdom petokrakom na čelu i sa šmajserom u ruci u društvu suboraca iz 2. zagorskog partizanskog odreda, gdje je bio zamjenik komesara. Između ostaloga, u fundusu Doma boraca i hrpa je trofejnog oružja, dnevnici zagorskih partizanskih jedinica, fotografije, novinski isječci i memoarski zapisi mještana, revolucionara i poslijeratnih političara.

Osim planova za obnovu zgrade, paralelno se odvija i proces digitalizacije spašenog materijala i razvrstavanja ostalog gradiva tako da, kako Habulin tvrdi, nije u potpunosti isključena mogućnost novog osnivanja svojevrsnog muzeja revolucije Hrvatskog zagorja, ili znanstveno točnije – Memorijalnog centra, pa makar i u digitalnom izdanju. No, kako tvrdi, najvrjednije od svega toga uskoro će biti izloženo u Domu boraca u Poznanovcu, nakon obnove zgrade koja bi mogla početi već ovog ljeta i što bi, s planiranim osnivanjem Titova memorijalnog centra u njegovoj bivšoj rezidenciji u Kumrovcu, moglo ponovo javnosti predstaviti antifašističku povijest zagorskog kraja – skrivanu od početka olovnih 90-ih. 

Očekuju se i strani turisti pa će natpisi biti dvojezični 

Suradnica, u razvijanju projekta tog memorijalnog centra  istaknuta je povjesničarka, bivša predsjednica Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac i bivša v.d. ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić koju je s te funkcije 2016., razriješio dužnosti, blago rečeno, antifašistima nesklon bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

U trenutku posjeta ekipe Zagrebi.hr, povjesničarka Mataušić je s kolegicama – fotografkinjom i grafičkom dizajnericom po drugi put posjetila bivši legendarni Dom boraca NOB-a. Prema njezinim riječima, u planu je prvo bilo snimiti cijelo arhivsko gradivo, iskoristiti ono što se može izložiti u novom postavu i onda,  krenuti, kako kaže, u akciju. ”Prvo krenuti u izradu idejne koncepcije, a onda cilj – prezentacija naznačenog dijela hrvatske povijesti koji je do sada u Hrvatskoj bio dosta zanemaren”, kazala je Mataušić. Istaknula je i kako je ovo dosad najveći planirani izložbeni postav koji se odnosi na  antifašističku borbe u nekoj hrvatskoj regiji koji se planira otvoriti nakon 1991. U prvoj fazi, ističe, ograničit će se samo na gradivo koje se odnosi na Poznanovec i okolna područja,  a očekuje da će i interes za budući memorijalni centar, osim domaćih ljudi, pokazati i strani turisti te će biti postavljeni i dvojezični natpisi pred izlošcima.

”No, ne možemo govoriti o muzeju jer ovdje nemamo izvorne muzejske građe. Nemamo izvornih, originalnih fotografija i predmeta osim nekoliko primjeraka trofejnog oružja. Zasad će to biti samo memorijalni centar Poznanovca zahvaljujući materijalu koji je dosad prikupio Dragutin Mrkoci, legenda tog mjesta”, kaže Mataušić.

Habulin: ‘Neka naš projekt nervira koga god hoće, ali nećemo odustati’

Dodaje, pak, kako je i Habulin ‘dovukao’ iz Krapine i njihovu zbirku iz NOB-a, te njihov značajni fond knjiga koji bi uskoro mogao postati i mala knjižnica memorijalnog centra u Poznanovcu. Kao raritet – tamo su prebačeni i zbornici NOR-a od 1941. do 1945. koje je tiskao Vojnoistorijski institut iz Beograda, knjige koje su 90-ih u Zagrebu bile bacane u smeće iako su i Hrvatima iznimno vrijedan istraživački i znanstveni fond jer se, između ostaloga, tamo detaljno  navode i akcije partizana u Hrvatskoj. Prema njezinim riječima, memorijalni centar može zaživjeti tek nakon temeljne obnove zgrade, no što se tiče idejne koncepcije novog postava, idejnog plana – to bi moglo biti riješeno već do lipnja.

S druge strane, pak,  Habulin za planiran projekt u njegovu rodnom kraju tvrdi da i dalje postoji velika potpora lokalne zajednice, ali i jedinica lokalne uprave te nimalo ne sumnja i u službeni povratak povijesti lokalnih antifašista u Dom boraca NOB-a. “Neka taj naš projekt nervira koga god hoće, ali od toga nećemo odustati”, zaključio je Habulin.

Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA