Bivši gradonačelnik je još 2001. dao 118 milijuna kuna za ogromni prostor propale mesne industrije Zagrepčanka u Heinzelovoj, koju se njegov nasljednik sprema pretvoriti u kombinaciju stambene zone, kulturnog i sportskog centra
Piše: Saša Paparella objavljuje web portal ZAGREBI.HR
Prema informacijama do kojih je došao Jutarnji list zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević želi kompleks bivše mesne industrije Zagrepčanka, koji se proteže na 100.000 kvadrata u Heinzelovoj ulici, “pretvoriti u nešto što bi se kolokvijalno moglo nazvati “grad za mlade”, projekt vrijedan stotine milijuna kuna”, a što bi bio prvi veliki građevinski projekt u njegovom mandatu.
Izrađena je i studija, u kojoj se predlaže nekoliko rješenja za Zagrepčanku. “Njezin bi prostor postao kombinirana stambena zona s poslovnom i javnom namjenom zaštićenih građevina industrijske baštine Zagrepčanke. Gradili bi se stanovi za mlade, koji bi pružili mogućnost jeftinog i dugoročnog najma. U sklopu bivše klaonice planira se i otvoreni javni park kao dašak zelenila u tom dijelu Grada. Za edukativne i kulturne svrhe namijenjen će biti Kulturni centar Trnje, a predložena je i izgradnja tržnice, koja bi se ukomponirala u industrijsku ostavštinu. U dokumentu se predlaže pretvorba dijela Zagrepčanke u sportsko- rekreacijsku zonu, instalacija dječjeg igrališta i izgradnja prostora za beskućnike”, navodi se u tekstu.
Grad zemljište prodao Holdingu
Ostvare li se ti planovi, napokon će biti privedena svrsi nekretnina koju je Milan Bandić kupio davne 2001. od mesne industrije Zagrepčanka u stečaju. Platio je 118 milijuna kuna, a kasnije smo vidjeli da i nije imao plan što s njom učiniti. Bandić je dobro znao da su na te nekretnine upisane čak 43 zabilježbe kojima su razne tvrtke potraživale zemljište ili dio zemljišta na osnovi dugovanja Zagrepčanke. Tek sedam godina nakon kupnje, Grad Zagreb se uspio na njih uknjižiti, a u međuvremenu je zemljište bilo prodano Zagrebačkom holdingu.
U cijelu se priču potom umiješao i DORH. Općinski je sud donio nepravomoćno rješenje kojim je kao vlasnika Zagrepčanke ipak proglasio Krmu d.d. (vinkovačku tvornicu stočne hrane). “Ako Grad izgubi samo jednu lipu zbog ovoga, iselit ću iz Zagreba. Moja je savjest potpuno čista”, rekao je Bandić 2004. Kad je ipak postalo jasno da je kupnja bila loša poslovna odluka, Bandić se naravno nije iselio, a tajnik Poglavarstva Vidoje Bulum pristao je na ulogu njegova gromobrana, preuzevši na sebe svu odgovornost. “Posao sa Zagrepčankom bio je motiviran razlozima dobrog gospodara, a tvrdnje koje se pojavljuju u medijima da je bio neracionalan obične su špekulacije. To je bio vrlo isplativ posao jer je vrijednost te nekretnine do danas porasla za nekoliko puta,” objasnio je Vidoje Bulum, ničim ne potkrijepivši svoje tvrdnje. Dodao je kako je osobno “predložio kupnju nekretnina Zagrepčanke u stečaju, iako su bile opterećene neriješenim imovinsko-pravnim odnosima jer su tako savjetovali pravni stručnjaci. Tadašnji gradonačelnik Milan Bandić potpisao je taj ugovor vjerujući da ne postoje ozbiljne zapreke da se sporovi riješe”, rekao je Bulum, koji je sazvao tiskovnu konferenciju samo dan nakon što je Bandić u Skupštini izvrijeđao gradonačelnicu Vlastu Pavić, nezadovoljan njenim odgovorom na pitanje zastupnika Tomislava Jelića o slučaju Zagrepčanka.
No ta je afera uskoro izazvala novu aferu – protiv dogradonačelnika Bandića, tajnika Poglavarstva Vidoja Buluma i članova zagrebačkog Poglavarstva podnesena je kaznena prijava zbog objavljivanja oglasa ‘Istina je’ o kupnji nekretnina Zagrepčanke. Kaznenu prijavu podnio je u ime ogranka Udruge hrvatskih sudaca tadašnji predsjednik zagrebačkog Općinskog suda Đuro Sessa, kasniji predsjednik Vrhovnog suda. Razlog za kaznenu prijavu bili su napadi na Nives Radišić, sutkinju Općinskog suda u Zagrebu, vezani uz aferu Zagrepčanka.
Oglas ‘Istina je’ sastavljen je na Bandićev prijedlog na sjednici Poglavarstva, a njegovo objavljivanje podržali su nazočni esdepeovci. Bandić je objavljivanje tog oglasa pravdao tvrdnjom da mediji stvaraju krivu sliku o aferi Zagrepčanka te da je to jedini način da “ javnost dozna pravu istinu”, što je naravno plaćeno gradskim novcem.
Na pitanje novinara nakon sjednice Poglavarstva zašto u utvrđivanju te prave istine nije razmotreno i izvješće Državnog odvjetništva, Bandić je odgovorio novinarima da “zadrže svoje mišljenje za sebe”, izvijestili su tada mediji.
Bandić najavio City centar Zagreb
Milan Bandić je 2005. najavio da će “odmah nakon uknjižbe prodati zemljište po najmanje triput većoj cijeni”, što se nije dogodilo. Sredinom 2007., sazvao je tiskovnu konferenciju i rekao da je “Zagrepčanka njegov trijumf“. Tada je na tom zemljištu pod nazivom City centar Zagreb najavio gradnju poslovnog centra, odnosno gradnju građevina visokih više od devet etaža s oko 3000 stanova, ali i trgovački centar, vrtić, poslovni toranj, konferencijsku dvoranu i multimedijalni centar. Međutim, te je godine morao spašavati gradski proračun i predložio je da Holding od Grada Zagreba otkupi zemljište na kojem se nalazi desetak objekata za 251 milijun kuna. Holding je ubrzo raspisao natječaj za kupnju polovine zemljišta, pobijedio je Institut IGH ponudivši 328 milijuna kuna. No, do realizacije te kupnje nikada nije došlo. Holding je tvrdio da mu IGH nikada nije isplatio ugovoreni novac, a IGH da nije znao da postoje pravno-imovinski sporovi vezani uz Zagrepčanku. Ugovor je konačno raskinut 2009.
Naravno, Zagrepčanka je i danas zapuštena iako je Jutarnji list još 2011. objavio zavodljiv tekst pod naslovom Stara klaonica u Heinzelovoj ulici postaje centar umjetnika i glazbenika, a noću će se pretvarati u klubove za izlaske. “Zagrebačko ruglo. Zapušteno zemljište, obrasla trava i hrđava željezna ograda. Zidovi su ogoljeni, sve je popadalo s njih, i boja i žbuka. Rijetko koja prostorija u kompleksu još ima cijevi i instalacije – sve su ukrali preprodavači starog željeza kojima je ovaj prostor rudnik zlata….Danas, deset godina nakon što je tvrtka proglasila stečaj, tvornica je u rasulu. Stara klaonica, iako proglašena kulturnom baštinom i spomenikom industrijske arhitekture, već godinama propada. To je primijetio i dvojac Tomo Ricov – Boris Kovaček koji stoji iza kluba Pepermint u Ilici. Ovi momci odlučili su staru klaonicu pretvoriti u središte kulture i zabave u Zagrebu. Žele da klaonica bude mjesto u kojem će se okupljati mladi alternativci koji će iz nekadašnje tvornice crpiti nove ideje i kreirati svoja remek-djela. A kada se zažele zabave, očekuju ih najbolji koncerti elektronske glazbe u gradu. Svaku večer novi party.”
Opet se ništa nije dogodilo, a Grad Zagreb još je 2014. , pod nazivom Rethinking Industrial Sites, naručio i objavio stručno-znanstvena analiza prostornih mogućnosti kompleksa nekadašnje Gradske klaonice i stočne tržnice u Zagrebu. “Premda se pokazala kao pogodan koncertni prostor, poligon za aktivnosti civilnog društva te kao izložbeni prostor za povremenu prezentaciju kreativnih industrija, zaštićena povijesna cjelina industrijskog kompleksa u proteklih petnaest godina nema stalnu namjenu”, priznaje se u studiji, no ni nakon toga se ništa nije promijenilo.
Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA
