Sudbina zagrebačke trudnice otkriva mračne tajne doktorskog klijentelizma…

Sudbina zagrebačke trudnice otkriva mračne tajne doktorskog klijentelizma…

Zanimljiva prepiska povela se ovih dana na društvenoj mreži Facebook, točnije na zidu novinarke Nataše Škaričić, inače osobe koja je otkrila aferu Baxter, u kojoj je život izgubilo više od 20 Hrvata na dijalizi. Sudbina Mirele Čavajde, koja će na kraju ipak obaviti pobačaj u Sloveniji, otkrila je posvemašnju korupciju i u zdravstvu te način na koji funkcionira cjelokupni hrvatski sustav, uključujući i ovaj. I sam resorni ministar Beroš je mrtav-hladan novinarima izjavio da se Mirela trebala njemu osobno obratiti i da bi se njezin problem riješio, potvrđujući još jednom kako sustav zapravo funkcionira i kako se stvari u ovoj nesretnoj Hrvatskoj odrađuju.

Temu Mirele Čavajde prati i novinarka Škaričić, a iako dulje od 30 godina prati brojne afere u zdravstvu, nije poželjan sugovornik u mainstream medijima niti televizijskom programu. Njezin status prenosimo u cjelosti, a koliko se u cijeloj priči zapravo sve vrti oko nečeg drugog, a ne priziva savjesti – procijenite sami.

“Jučer me je prijateljica uvjeravala da je KBC Split objavio da mogu izvesti prekid trudnoće u 27. tjednu. Jedno smo se vrijeme prepirale, pri čemu sam ja tvrdila da je to nemoguće jer u Splitu 32 od 34 zaposlena ginekologa izjavljuju priziv savjesti. 32 od 34, zapamtite.

No, moja je prijateljica toliko uvjerena da je “to čula na nekim vijestima” da ja popustim i kažem ok, nazvat ću ravnatelja bolnice.

I nazovem.

Ne javlja se.

Pošaljem poruku, za pet minuta mi zvoni mobitel.

Mimica ovdje, čuje se s druge strane.

Dr. Marko Mimica je šef splitske Ginekologije. No, dobro sad pazite – on je ujedno i osnivač i STALNO zaposlen u impozantnoj ginekološkoj poliklinici Gynenova, smještenoj odmah uz bolnicu.

“U svom stručnom radu od samog početka surađuje sa liječnicima Klinike za ženske bolesti i porode KBC Split te se ova uspješna suradnja nastavlja i danas”, stoji na stranicama ustanove.

Ma nemoj.

Na čemu surađuju?

Na tome da šef ginekologije Mimica odobrava vlasniku Gynenove Mimici da u radnom vremenu u bolnici radi sto metara dalje, u privatnoj ordinaciji?

Ko to more platit’? Di to ima? Popiješ kavu na kolegiju, u 10 već štancaš novce u privatnoj ustanovi.

Nego, Mimica…

Kažem mu da sam čula da su rekli da mogu prekinuti trudnoću, pa provjeravam tu nevjerojatnu vijest.

Ne, nismo, kaže on. Nitko ne može prekinuti trudnoću, to nije dopušteno. Ovdje se radi o prijevremenom porodu.

Nije točno, kažem, radi se o prekidu trudnoće.

Je, tvrdi on meni. Sve iznad 22. tjedna je prijevremeni porod.

Ne, nije. U Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece nije ograničen prekid trudnoće na zahtjev trudnice, ako je medicinski indiciran. To ste vi odlučili zvati prijevremenim porodom, a zakon to zove prekidom trudnoće.

Oprostite, kaže on smireno, to je prijevremeni porod.

Hej, nije na Vama da odlučujete što je to.

Čekajte, dijete u toj fazi trudnoće može preživjeti izvan maternice.

Da, ali neće preživjeti, jer prekid trudnoće u toj fazi uključuje i izazivanje smrti fetusa kalijevim kloridom.

Dakle, Vi želite da ja izvršim eutanaziju, a to u Hrvatskoj nije dopušteno.

Ne, ja želim da se držite zakona i izvršite prekid trudnoće.

Zakon kaže da žena ima pravo na prekid trudnoće iznad 10 tjedana – ne na prijevremeni porod – ukoliko postoje određeni medicinski razlozi. Ovdje postoje, točka.

U pravnom smislu ne postoji eutanazija fetusa i zato nema zakona koji to regulira. O nekim slučajevima prekida trudnoće mora doći do jatrogene smrti fetusa, a na koji način, to je medicinsko i etičko pitanje o kojemu nismo trebali raspravljati javno. To je trebalo ostati između vas i pacijentice.

Ali to nije regulirano, ponavlja on.

Sve je regulirano. Hajde da skratimo. Nećete napraviti prekid trudnoće. Samo to me zanimalo.

Nećemo jer nije legalno.

Kažem, skratimo.

I još nešto – molim Ministarstvo zdravstva da dovede inspekciju u KBC Split i Polikliniku Gynenova i utvrdi koje je sve zakone dr. Mimica prekršio kao zaposlenik dvije ustanove.

Ovome treba stati na kraj.

Ali stvarno.”

Njezin status otkriva na koji način liječnici na bolničkim plaćama zarađuju sa strane, a nemali broj njih je i politički aktivan, ili se barem trudi biti. Škaričić se osvrnula i na sramotno izvještavanje Ruže Ištuk u središnjem Dnevniku HTV-a, o prizivu savjesti. Prilog obojan samo jednom stranom oštro je kritizirala i objasnila kako se budući liječnici obrazuju o ovoj temi na Medicinskom fakultetu.

Naime, liječnici o etici uče na šestoj godini fakulteta, uz sljedeću obaveznu literaturu:

1. Medicinska etika-skripta

2. Zurak N. Medicinska etika, (udžbenik) Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Merkur A. B. D.2007.

3. Priručnik iz medicinske etike, Svjetsko liječničko udruženje, 2009.

Dodala je kako autor jedine cijele knjige o etici koju studenti medicine moraju pročitati je Nikša Zurak, neuropsihijatar i Član Papinske akademije za život.

CROSBI kaže da ima četiri izvorna znanstvena rada i nijedan nije iz etike.

Prilog HTV-ovog Dnevnika, kojeg zapravo ni ne znamo tko više gleda, završava izjavom katolkinje i infektologinje Alemke Markotić da o prizivu savjesti treba razgovarati bez politike, bez ostrašćenosti, “mirno i profesionalno i stručno”.

S time se složila i Škaričić, ustvrdivši da je o toj temi potrebno razgovarati profesionalno i stručno, aludirajući na činjenicu da u ovoj temi nema ni profesionalnog ni stručnog kadra.

Doktori u Hrvatskoj zadovoljno trljaju ruke i medijski se natječu tko će više i dulje biti u medijima, a sudbine malih, običnih ljudi prepuštaju kolegama Slovencima, praveći se kao da ih sve to skupa uopće ne tiče. Upravo su ovakve teme poligon za njihove buduće političke angažmane, a sama činjenica da ubiru itekako lukrativne plaće i ujedno rade po privatnim klinikama čiji su osnivači – još uvijek nije tema ni medija ni politike ni društva.

redakcijski tekst