Medijska pismenost- Influenceri i njihov utjecaj na djecu i mlade …

U kontekstu promjena koje se događaju i još uvijek prisutnih stereotipa i predrasuda ova tematska cjelina medijske pismenosti, prije svega ima za cilj poboljšati naše razumijevanje uloge i utjecaja influencera na živote djece i mladih te ukazati na njihove pozitivne i negativne učinke.

Sama riječ influencer u engleskom jeziku označava osobu koja ima sposobnost utjecati na ponašanje ili mišljenje drugih. Za razliku od nekada, posebno u segmentu marketinga kada su kompanije putem televizijskih i radijskih reklama angažirale slavne osobe za promociju njihovih proizvoda, danas su pojavom i razvojem društvenih medija prema riječima doktorice znanosti M. De Veirman stvoreni drugačiji takozvani“digitalni lideri mišljenja“ koji su promijenili dosadašnje medijske postavke, u smislu sadržaja koji nude, dijeljenja privatnih života i intime, zbog čega se djeca i mladi lakše identificiraju sa istima, imaju proaktivniji odnos, postaju im bliži, a njihovi savjeti percipirani su kao otvoreniji i iskreniji. Poseban utjecaj imaju takozvani “vlogeri” koji izražavaju svoj svoju kreativnost i mišljenja, snimajući video zapise i postavljajući ih na YouTube ili Instagram. Teme su raznolike i kreću se od ljepote i stila života do raznih vrsta igri.

Temeljna je istina da su influenceri izgradili značajnu mrežu ljudi koji ih prate i čije stavove na različite načine oblikuju, kao što je i temeljna istina ili bolje rečeno postulat da ne može svatko biti influencer te da mora imati određene predispozicije, utemeljene na osobnim karakteristikama, stečenom znanju i vještinama. Da bi bili uspješan influencer morate posjedovati i potrebne karakteristike poduzetnika, i upravo je ovaj dio predmet nerazumijevanja jer se odvija u virtualnom svijetu.

Pitanje pojave i djelovanja influencera je složeno i kritike koje čujemo na njihov račun nerijetko su proizvod stereotipa, predrasuda i nerazumijevanja promjena koje se događaju pa tako i promjena u poimanju samog rada i radnog vremena. Percepcija kako ništa ne rade je u potpunosti kriva jer da bi održavali svoju stalnu prisutnost na društvenim mrežama, itekako su potrebni i rad i resursi. Taj skup aktivnosti kako definiramo pojam rada ne podrazumijeva formalno radno vrijeme od 8.00 do 16,00 ili 9,00 do 17,00 na koje je većina navikla, već traži stalni angažman na vlastitoj kreativnosti, motiviranosti, prepoznavanju prilika, savladavanju prepreka, održavanju discipliniranosti…

U kontekstu nerazumijevanja promjena možemo govoriti i o fokusiranosti rada na različita područja. U našoj naučenoj i usvojenoj percepciji, rad još uvijek gledamo kao nešto konkretno, vidljivo, poput fizičkog rada, i svako drugo područje pada u sjenu pa tako i rad kao rezultat kreativnosti i ideja neke osobe. Naravno, navedeno ne samo da nije točno, već je i besmisleno, kao što je besmislena još uvijek prisutna percepcija rada od kuće koja govori kako isti nije produktivan, ili naša percepcija radnog vremena koji u svijetu teži smanjenju i kao takvo se pokazalo učinkovito, za poslodavce i radnike. Ovo je pitanje u nekim segmentima još 1932. otvorio Bertrand Russell u knjizi „Pohvala besposličarenju“, sugerirajući kako četverosatno radno vrijeme može osigurati čovjeku nužne potrebe i osnovne životne ugode, a ostalo vrijeme trebalo bi biti na raspolaganju da ga čovjek koristi kako smatra da je potrebno. Iznad svega, bit će sreće i užitka u životu, umjesto pohabanih živaca, umora i dispepsije, kaže Russel.

Nerazumijevanja promjena razvidno je i u načinu zarade, odnosno mjestu koje se odvija na društvenim mrežama. Dobra je stvar da ljudi mogu u virtualnom prostoru profitirati od svoga rada, i u navedenom kontekstu možemo slobodno govoriti o ljudima koji su dobri menadžeri 21. stoljeća, prilagodljivi, snalažljivi, otvoreni i spremni odgovoriti na ultimativan zahtjev sve bržih promjena. Ukoliko ih zbog svoje popularnosti, broja pratitelja i utjecaja angažiraju poznati brendovi, bez obzira što isti zarađuju na njima, korist i zadovoljstvo su u konačnici obostrani. Loša stvar je što svjedočimo suprotnostima te vrlo malom broju influencera koji uspijevaju dobro živjeti ili zarađivati za osnove životne potreba. O ovoj činjenici samo rijetki progovaraju, poput sociologa Krešimira Krola, profesora na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru koji je u sklopu istraživanja tjednika „Nacional“ o influencerima izdvojio samu bit problema: „Mislim da se mladim ljudima ne prezentira dovoljno koliko je to težak i u prosjeku neisplativ oblik zarade jer u prvi plan izlazi samo glamur uspješnih, dok je realnost puno surovija. Dakle, percepcija influencerskog rada često se poistovjećuje s banalnosti naše svakodnevice na društvenim mrežama i objavama prosječnog korisnika…“

Pitanje marketinškog oglašavanja putem infulencera nerijetko je podložno kritici, no isto ima svoje prednosti i koristi ukoliko se radi o samosvjesnim, odgovornim osobama i osobama sa stavom. Naime, isti neće oglašavati proizvode i usluge u čiju kvalitetu ne vjeruju ili procjene da se neće svidjeti njihovoj publici. S druge strane za razliku od tradicionalnih reklama, marketinški sadržaj je nenametljiviji.

Kao i u svakoj „priči“ tako i influenceri i njihovo djelovanje sa sobom nose pozitivne i negative stvari te otvara i pitanja etike, morala pa i filozofska pitanja.

Nerijetko se uz influencere veže riječ coll, no sama riječ je upitna jer se u osnovi više veže za emociju nego definiciju pa što je nekome cool drugome nije. No, ako pod tim podrazumijevamo društveno prihvaćene osobe, osobe koje razumijevaju ljude i koji imaju svoj stav, tada takve osobe mogu promovirati vlastitu zemlju (u konteksu Hrvatske, turizam), skrenuti pozornost na određene društvene pojave, osvijestiti uzroke, potaknuti dijalog pa i pokrenuti određene akcije. Druga pozitivna komponenta je stvaranje prostora za različite interese koji su javnosti postali vidljivi.

Neki utjecajni influenceri na društvenim mrežama, zapravo žele širiti svijest zdravog, društvenog ili ekološkog ponašanja među maloljetnicima, potaknuti iste da se ponašaju prosocijalno, i na taj način doprinose psihološkoj dobrobiti djece i mladih. Njihova suprotnost fokusirana je na promoviranje sebe samih, odnosno dosega vlastitih vrijednosti koje su nerijetko upitne ili isključivo na samu vrijednost brenda koji promoviraju, čime potiču konzumerizam, a posljedično s tim i utrku za što višim društvenim statusom. Pitanje stila i načina života koje se kao sadržaj nudi i koji je uvijek blistav za djecu i mlade je štetan jer stvara nerealnu sliku o životu i otvara nade i težnje koje možda nikad neće biti dosegnute. Osjećaj da si blizak sa određenim influencerom može, također predstavljati problem jer se takvi prividni intimni odnosi rijetko događaju, posebno kod onih koji imaju veliki broj pratitelja, što djecu i mlade drži u iluziji.

Ono na što roditelji i prosvjetnici radnici trebaju obratiti pažnju je mogućnost stvaranja ovisnosti kod djece i mladih i narušavanja samopoštovanja zbog takozvanog straha od propuštanja (FoMO) koji se odnosi na percepciju da će nešto važno propustiti, da se drugi više zabavljaju, da žive bolje živote ili da doživljavaju bolje stvari od njih samih. Stalna dostupnost videa i algoritmi koji odabiru automatske preporuke na videa samo doprinose osjećaju straha.

Gledajući popularnost influencera i profit koji pojedinci ostvaruju, sve više maloljetnika želi postati influencerima. Međutim, ovdje se moramo zapitati, radi li se o želji istih, ili ipak o odluci njihovih roditelja. Naime, ako se referiramo na nedavna istraživanja u Europi ista su pokazala kako su gotovo svim profilima kidfluencera upravljali njihovi roditelji, što sugerira da su roditelji ti koji suptilnim pritiskom utječu na djecu. Bez obzira što se radi o pretpostavkama one su empirijski utemeljene i ako se prisjetimo natjecanja djece za Miss u Americi, hiperseksualizacije i ekspolatacije djece, našeg talent showa Zvijezdice kao strane franšiže, očito je da roditelji mogu projicirati vlastite snove o popularnosti, odnosno TV kuće povećavati gledanost na račun djece, što za iste može imati ozbiljne posljedice.

Zbog navedenog, ključno je da djecu i mlade osposobljavamo da kritički razmišljaju, imajući u vidu da još uvijek nemaju izgrađene vlastite stavove, da su psihički i društveno još nezreli i nesvjesni svojih postupaka, i da svaki trivijalan pristup treba izbjegavati.

Nerijetko smo skloni vuči paralele između nekada i danas, isticati nekadašnje vrijednosti kao bolje i prihvatljivije, ne razumijevajući da svako vrijeme nosi i dobre i loše strane. Činjenica je da mladima danas zbog siline sadržaja koji im se nudi nije lako. „Bombardirani“ zahtjevima današnjeg svijeta, među kojima su i imperativi – biti u trendu, biti lijep, nerijetko postaju emotivno dezorijentirani.

Globalni svijet, društvo i mediji stjerali su mlade u kut, kao što su stjerali i njihovu suprotnost, starije ljude. Mladima su potrebne puno jasnije smjernice za koje će se moći uhvatiti. Jasno im reći da je u redu biti drugačiji, da se ne moraju uklapati u trendove kako bi bili prihvaćeni, učiti ih da se pristojno i argumentirano suprostavljaju mišljenju s kojim se ne slažu. Da je u redu ponekad unijeti i plamen nemira u poredak stvari. Prilagođavanje kao i kompromisi do određene granice su dobri, no kada se ista prijeđe, tada to ne predstavlja dobru mjera zdravlja.

Kao i kod negativnih utjecaja u stvarnom životu, tako i u virtualnom svijetu roditelji i skrbnici imaju važnu ulogu jer najbolje poznaju svoje dijete, njegove interese, snage i ranjivosti. Važna je i uloga prosvjetnih radnika koji će ukazivati na opasnosti i izazove, voditi otvorene i transparentne razgovore, poticati kritičko razmišljanje i medijsku pismenost o tome što djeca doživljavaju na internetu, ali i stvarati kreativne, misaone i radoznale ljude.

Mladi su u nekom međuprostoru potrage za vlastitim “ja, ”za nečim jedinstvenim i trajnim, i ako se to prepozna stvorit će se odrednica oko koje jednog dana neće biti pregovaranja i nagodbi.

Piše: Snježana Nemec/demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE