Još 1832 slučaja iz Domovinskog rata još nisu riješena. Nepoznata je sudbina tisuću 434 osobe, a za 398 njih zna se sudbina, ali se ne zna gdje su im grobovi.

Policajac Ivo Ban sahranjen je u četvrtak. Godine 1991. u Kukunjevcu kraj Pakraca izvlačio je ranjenike kad je počelo granatiranje. 31 godinu nije se znalo gdje je mu je tijelo, dok jedan pripadnik srpskih postrojbi u Australiji nije progovorio.

“Vratio nam se. To su njegove kosti, ali on se nama vratio. Uz njega je bio vjenčani prsten i dokumenti. On se meni vratio, bio je izgubljen. Nađen je 50 metara od mjesta gdje je nestao”, rekla je njegova supruga Gordana Ban reporterki Dnevnika Nove TV Barbari Golji.

Mladen Brleković je nestao 150 metara od svoje kuće u Brestu, kad se spustio po krave. “Krave idu, a njega nema, njega nema. Zvala sam ga, ‘Mladen, Mladen’. Zovem iz svega glasa, nigdje Mladena više, a krava tu svezana za drvo”, rekla je njegova majka, Ankica Brleković.

Kravu su svezali da bi Mladen došao po nju, oteli su ga i odvezli čamcem preko Kupe u okupiranu Petrinju. Znaju im se i imena, danas žive u Srbiji. “Mladena su vodili do trga, tu su ga tukli, to mi je rekla žena koja je to gledala. Naišao je neki oficir, koji je rekao neka ga vode u kasarnu”, rekao je njegov otac Ivica.

Dva mjeseca kasnije Oluja je prošla Banovinom…Trebao je biti razmijenjen. “Rekli su od prvih dana da će sve poduzeti da ga se pronađe, sad je već 30 godina prošlo, ni traga ni glasa o Mladenu”, rekli su njegovi roditelji. Kad je bježao iz Petrinje, Banijski korpus odveo ga je sa sobom.

“Tuga je prevelika. I neizdrživa. Uvijek su neke misli meni u pozadini, pa ipak je on možda negdje živ. I kad auto stane pred kućom mojom, možda ipak ide on, možda ga je tko dovezao”, kaže Ankica.