U sklopu bilateralnog posjeta estonskim sigurnosnim i obavještajnim agencijama, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije Daniel Markić dao je intervju estonskoj javnoj televiziji ERR. Ravnatelj Markić je u razgovoru govorio o sigurnosno-obavještajnom radu u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu.

Estonsku javnost upoznao je i s aktualnim sigurnosnim i političkim procesima u hrvatskom jugoistočnom susjedstvu, a koji imaju utjecaj na hrvatsku i europsku sigurnost, piše SOA.

Nažalost, nakon ruske invazije na Ukrajinu nestale su i crvene linije u komunikaciji između Srbije i Hrvatske, a sve agresivnije ponašanje Srbije zabrinjava Hrvate, rekao je za “Valisilmu” Daniel Markić, glavni ravnatelj Hrvatske sigurnosno-obavještajne agencije.

Zašto ste u Estoniji?

Razlog ostanka u Estoniji je razvijanje dobre suradnje s estonskim službama. Moja obavještajna služba, koja je mala, sama odlučuje o operacijama. Puno ulažemo u međunarodnu bilateralnu i multilateralnu suradnju. To je posebno važno sada kada se odvija brutalna agresija Rusije na Ukrajinu, kako bi naše partnerstvo bilo još jače.

Je li ruska obavještajna služba ojačala u Hrvatskoj?

Moja služba je godinama upozoravala da bi Rusija mogla iskoristiti našu regiju za stvaranje posrednog sukoba. Na Balkanu sada govorimo da nije sve u Rusiji. Rusija ima snažno uporište u Srbiji i tamo razvija vrlo poseban odnos. Rusija također razvija vrlo poseban odnos s Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, ali ono što se događa u Bosni i Hercegovini nije sve zbog Rusije. Postoje i druga pitanja vezana za samu Bosnu i Hercegovinu bez ruskog uplitanja.

Mogućnost opasnosti postoji i svi smo na oprezu, ali u ovom trenutku nema jasne prijetnje. Jasno vidimo da je Rusija bila toliko zaokupljena Ukrajinom da nije mogla trošiti svoje resurse na druge pozornice.

Dakle, zbog rata nema zamjetnog povećanja ruske aktivnosti?

Ne izravno, ali neke promjene su primjetne. Prije svega, treba podsjetiti da je prije pet godina u Crnoj Gori bio pokušaj državnog udara. Dakle, znamo da se specijalne operacije mogu obaviti i to prilično jednostavno. Takva opasnost postoji. Vidimo jasnu političku promjenu u Srbiji. Kada je počela agresija, to je bila raskrsnica za Srbiju. Bila je to prilika da Srbija krene prema Europskoj uniji, sada se više ne vidi. Možda ih taj smjer više ne zanima.

Je li Srbija poput Bjelorusije koja je željela biti između Zapada i Rusije?

To je ono što je Srbija učinila posljednjih godina, ali nakon onoga što se događa u Ukrajini, mislim da to više nije moguće za zemlju koja potencijalno želi biti dio Europske unije.

Kada sam početkom godine razgovarao s povjerenikom Europske komisije Lajčakom, rekao je da, budući da su izbori gotovi i na Kosovu i u Srbiji, postoje stvarno dobre šanse za mirovni sporazum.

Moramo biti optimisti i nadati se da će se to dogoditi, ali ako pogledamo činjenice, udaljavamo se od ovog rješenja. Nešto vrlo važno se događa u našoj regiji. Kad je počeo sukob u Ukrajini, u Hrvatskoj smo osjetili dèjà-vu. To nas ozbiljno brine. Prije 31 godinu susjed nam je rekao da se loše ponašamo prema manjini. Da smo mi fašisti. I da nam pomogne, dolazi u našu zemlju. Uzeo nam je 31 posto zemlje i stvorio dvije republike. Dakle, kada pogledamo što se događa u Ukrajini, shvatite koliko je to nevjerojatno slično. Ne kažem da je situacija potpuno ista, ali ima mnogo sličnosti.

Poslije rata ova je država krenula svjetlijim putem i krenulo je na bolje. Sada, čak i ako je ideja Velike Srbije zaboravljena, imamo ideju “Srpskog svijeta” koji izgleda kao “Ruski svijet”. Ovo nas brine. Ako pogledate službeni stav srbijanske vlade, oni našu vladu na svojim službenim stranicama nazivaju ustaškom vladom (fašistička vlada Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata). Visoki političari u Srbiji otvoreno govore da možda treba razmisliti o denacizaciji regije. To nas jako brine.

Koje vas još činjenice zabrinjavaju?

Stalna napetost u tom području. Za Hrvatsku bi odnosi sa Srbijom mogli biti bolji. Tražimo samo podatke o nestalima u ratu – ljudima koji su ubijeni u invaziji, a čija su tijela odvezena u Srbiju na pokop, ili o onima koji su umrli u koncentracijskim logorima u Srbiji. Drugo, želimo da hrvatska manjina u Srbiji ima normalan status. A mi želimo normalne susjedske odnose. Trebalo bi biti lako, ali nažalost sve što dobivamo je napetost iz Srbije. Gotovo svaki dan predsjednik ima konferencije za novinare na kojima napada i okrivljuje Hrvatsku. Ne pomaže ako želite normalnu vezu.

Nije li napad koji je u tijeku povezan s obljetnicom operacije Oluja?

Da. Slično je svake godine u razdoblju srpanj-kolovoz, ali sada je to sve više državna politika, koja je konstantna, a ne mijenja se. Do agresije u Ukrajini postojale su određene crvene linije gdje smo znali da se neke stvari više ne mogu događati u Europi. Sada, nakon agresije, crvene linije su zamagljene ili čak nestale. Stoga moramo biti oprezni.

Kako srbijanske poruke odjekuju u Hrvatskoj?

Nema reakcije naših političara jer nama nije u interesu da se svađamo sa Srbijom. Srbijanski turisti dolaze u Hrvatsku, nekoliko tisuća ljudi ljeti dolazi raditi u primorje, nemaju problema. U medijima nas ne zanimaju napadi iz Srbije, ali izgleda da je tamo politika takva.

Je li Bosna i Hercegovina na putu raspada ili ima nade da ostane kao jedna država?

Nadamo se da će BiH ostati cjelovita. Na kraju rata cilj je bio zadržati Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu državu, ali su se pojavili drugačiji politički ciljevi. Republika Srpska, koja je tijekom rata etnički očišćena i čije stanovništvo čini 95 posto Srba, sklona je stvaranju vlastite države ili priključenju Srbiji. Zatim postoji većina Bošnjaka koji žele stvaranje unitarne države i preuzimanje svih institucija, a uz to postoji i mala manjina Hrvata koji žele pravo da biraju svoje predstavnike na predsjedničkoj i lokalnoj razini, ali to se ne događa.

Koraci čelnika Republike Srpske Milorada Dodika također pokazuju želju da napusti Bosnu i Hercegovinu ili barem više ne sudjeluje u jedinstvenom sustavu upravljanja.

Dodik – šta vidiš to i dobiješ. Njegovi stavovi su jasni, ali siguran sam da zna da ako međunarodna zajednica nije spremna fizički intervenirati u Ukrajini, onda će u BiH svaki korak naići na oštru reakciju, barem od strane NATO-a.

Uskoro ćete se pridružiti eurozoni. Stvara li više problema kada govorimo o organiziranom kriminalu?

Ulazak u eurozonu je dobra poruka za cijelu regiju. Hrvatska je ostvarila sve strateške ciljeve. Izborili smo neovisnost, ušli u NATO, Europsku uniju i uskoro u Eurozonu, a nadam se da ćemo uskoro i u Schengen. Strateški ciljevi će uskoro biti ispunjeni. Željeli bismo da naši susjedi postignu iste ciljeve. Nažalost, naši susjedi kao da gube volju za ostvarenjem ovih ciljeva. To je naš problem.

Ako do novca dolazite na druge načine, onda više nije potrebno ostvarivati ​​te ciljeve kada je riječ o utjecaju Rusije, Kine ili organiziranog kriminala.

Apsolutno ste u pravu. Pitanje korupcije izuzetno je važno na našim prostorima. Uz interese različitih dijelova društva, možemo samo misliti da korupcija igra veliku ulogu, jer ako lider želi promijeniti stvari i živjeti dobro, zašto bi se brinuo za ljude? To je velika šteta. Ako pogledate financijske odnose Srbije, narativ podrške Rusiji u medijima je bio toliko jak posljednjih godina da stanovništvo osjeća da je glavni saveznik Rusija. To nije tako. Zemlje Europske unije puno više ulažu. Na primjer, Covid i cjepiva. Ako su cjepiva stigla iz Europske unije, o tome se u medijima nije puno govorilo, ali ako su cjepiva stigla iz Kine ili Rusije, ministri, pa čak i predsjednik čekali su u zračnoj luci.

Možete li dati podatke o Vjekoslavu Prebegu, kojeg su zarobili ruski separatisti i čeka suđenje? Što je s njim?

Jako je teško. Hrvatska ima kontakte za njegovo puštanje. Komplicirano je. U Rusiji se pričalo da stotine Hrvata ratuje u Ukrajini, ali to nije istina. Pojavile su se informacije da su deseci Hrvata ubijeni u Ukrajini, što također nije točno. Činjenica je da je Prebeg uhićen na izlasku iz Mariupolja. Drže ga u Donbasu. Nemam odgovor. Ovo je teško pitanje. Nadamo se da ćemo ga kad-tad osloboditi.

Surađujete ​​s drugim zemljama poput Britanije ili Švedske kako bi ih sve oslobodili?

Radit ćemo sa svim partnerima kako bismo postigli pozitivan rezultat.

Vaša regija nije u eksplozivnom stanju, ali postoje napetosti koje treba riješiti.

Točno tako. Već prije početka sukoba u Ukrajini, ali sada još više kako bi zapadni saveznici shvatili da je Zapadni Balkan dio Europe. Skloni su misliti da je Zapadni Balkan jako, jako daleko. Drugo, naši novi politički lideri su mladi. Možda su zaboravili što se dogodilo prije samo 30 godina na Zapadnom Balkanu. One zemlje koje žele ući u NATO i Europsku uniju trebaju perspektivu. Moramo im pomoći da vide perspektivu. Ako to ne vide, odluče krenuti u drugom smjeru.

U slučaju Srbije, tendencija je da imaju vrlo težak odnos s nama. Voljeli bismo da dođu na naš brod.

Koliko blisko komunicirate sa svojim kolegama na zapadnom Balkanu?

Što češće, ali je teško. Voditelj sam službe s različitim razinama kontrole. Možemo djelovati samo ako politički vrh i premijer ili predsjednik tako odluče. Naše aktivnosti su kontrolirane, kao i uvijek u demokraciji. Drugačije je u autoritarnim zemljama gdje obavještajna služba može raditi što god i kad god. No, kao šef nastojim s njima što više komunicirati.

Niste odgovorili na pitanje. Koliko je god moguće?

Vrlo često, jer da nisam kontaktirao sa susjedima na istoku, ne bismo imali kontakte.