Nakon diplome u Zagrebu, Dejan Jović (54) je magistrirao u Ljubljani i Manchesteru te doktorirao na London School of Economics

”Drago mi je da su tvrdi etnonacionalisti s hrvatske i bošnjačke strane doživjeli poraze u bitci za predsjedništvo, a također mi je drago da se svi narodi sada možda osjećaju malo zaštićeniji i sigurniji”, kaže dr.sc. Dejan Jović, redovni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i bivši savjetnik predsjednika Ive Josipovića, komentirajući rezultate prošlotjednih izbora u Bosni i Hercegovini, ali i sve ono što se tih dana i nakon izbora događalo na bosanskoj političkoj sceni.

Nakon diplome u Zagrebu, Dejan Jović (54) je magistrirao u Ljubljani i Manchesteru te doktorirao na London School of Economics. Od od 2000. do 2010. je bio docent na Sveučilištu Stirling u Škotskoj. Gostujući je profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, a u 2017/18 i gostujući istraživač na londonskom Goldsmiths koledžu. Autor je knjige „Jugoslavija: država koja je odumrla“, objavljene u Zagrebu, Beogradu i u SAD-u, te „Rat i mit“. Član je Internacionalne akademije znanosti i umjetnosti BiH kao i Europske akademije znanosti i umjetnosti, piše Zadarski list.

Prateći rezultate izbora u Bosni i Hercegovini i izjave izbornih pobjednika i gubitnika, moglo se primijetiti da nitko od sudionika izbora, ali ni komentatora i analitičara, nije upotrijebio pomalo otrcanu frazu da su izbori ”praznik demokracije”. Je li po vama to bio praznik demokracije?

– Da, mislim da je to glavna karakteristika ovih izbora, premda za konačnu potvrdu treba sačekati završetak žalbenog postupka, jer vidimo da ima osporavanja rezultata. No, izbori su pokazali da je BiH ipak demokratska, pluralistička i u visokoj mjeri funkcionalna država. Oni nisu bili bitno različiti u odnosu na izbore u drugim zemljama, posebno u regiji. Važno je da su da oni koji su tvrdili da BiH nije demokratska, da ne funkcionira i da je zapravo nemoguća država, sigurno razočarani ovim izborima, kaže Jović za Zadarski list.

Imate dakle povjerenje u institucije i sustav provedbe izbora. Naime, i prije konačnih rezultata iste večeri čuli su prigovori o krađi glasova, ali i sutradan, poglavito u utrci za predsjednika Republike Srpske, gdje je Dodik u finišu opet pobijedio…

– Da, vidim da je i Centralna izborna komisija ustanovila da birački odbori nisu pravilno ispunjavali svoje dužnosti. Bit će i ponavljanja izbora na nekim mjestima, i ponovnog brojanja glasova. Ali, reakcija recimo Jelene Trivić i njenog izbornog stožera u izbornoj noći – da proglasi pobjedu – nije odgovorna, s obzirom da još nisu bili poznati konačni rezultati izbora. Ali osim toga, i izvan toga mislim da su izbori bili sasvim relevantni i regularni. Štoviše, vjerujem da odražavaju stvarnu volju naroda.

Tko su po vama pobjednici, a tko gubitnici izbora?

– Na raznim razinama, svi su ponešto dobili i ponešto izgubili. SDA je odlično prošla na parlamentarnim izborima ali je izgubila mjesto u Predsjedništvu BiH. HDZ također. U Federaciji su ipak priličan uspjeh ostvarili političari građanske orijentacije. Nažalost, u Republici Srpskoj se takva opcija nije pojavila, pa je SNSD pobijedio, premda na nekim mjestima tijesno. Demokracija i stabilnost u BiH je moguća – kao i u drugim zemljama – ako su svi ponešto dobili demokracijom, ako su uključeni barem na nekoj razini vlasti. Moderne demokracije su kartelskog tipa – nema u njima, osim kad se radi o ekstremnim grupama – trajno isključenih.

Možete li u tom kontekstu komentirati novu svađu između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića oko rezultata Komšića i HDZ-a? Je li takva retorika dio političkog diskursa aposolutizacije etnonacionalističkih politika koju bi, kažete, trebalo napustit?

– Oba aktera polaze od nacionalističke pretpostavke da je etnička pripadnost glavna politička činjenica u BiH. Negiraju mogućnost da nekim ljudima nacionalnost kandidata nije uopće važna i da stoga žele glasati za nekoga iz druge nacije. Meni je to problematično i pokazuje se netočnim. Kao što je netočno da ljudima nacionalnost uopće nije važna, tako je netočno i da je svima jedino ona važna. Oni koji žele glasati etnički morali bi moći to učiniti. A oni koji to ne žele, također bi morali moći glasati za pripadnika drugog naroda, a da ih se pritom ne optužuje i ne vrijeđa da su izmanipulirani.

Milanović zbog Komšića proziva Plenkovića za izdaju nacionalnih interesa u BiH. Nije li to nastavak konflikta koji vodi daljnjoj polarizaciji i jačanju etnonacionalističkih politika?

– Predsjednik Milanović je vrlo grubo i oštro reagirao na neke moje izjave i prijedloge o Bosni i Hercegovini, a meni se čini da to potvrđuje tezu pokojnog Ive Banca da u hrvatskoj politici postoji samo jedan veliki tabu kojeg se ne smije dotaknuti, a to je odnos prema BiH. Osobito se to odnosi na tzv. „hrvatsko pitanje“, kod kojeg ima malo iskakanja, nema alternative i nema tolerancije za različita gledanja na istu stvar. Zabrinjava da se – što vrijeme dalje protiče – sve više odmičemo od neke alternativne politike prema BiH, koja je ranije, za vrijeme predsjednika Mesića i Josipovića, i ministrice Pusić, postojala. Na Milanovićeve izjave gledam kao na sastavni dio politike retuđmanizacije i demesićizacije u Hrvatskoj, a to zahvaća i područje vanjske politike. Kao što nikad nisam podržavao politiku Franje Tuđmana prema BiH, tako sam isto kritičan i prema retuđmanizaciji hrvatske vanjske politike po tom pitanju danas.

Više pročitajte u  Zadarski list.