„Sviet se sad hvali na sva usta svojim znanjem i napriedkom, a za neke stvari ima se i čim hvaliti“ ili „nije sve novo, što je novo, za to dobro, jer je novo; ali i što je staro i odnekada, nesmiemo ga samo za to ni zavrći ni tvrdoglavo se ga držati, zato što je ono staro! Kušajte sve, a držite se onoga što je dobro…( biskup Juraj Dobrila).

Dok s jedne strane mobilni uređaji stavljaju svijet informacija na dlan, povezuju nas s drugima i predstavljaju jednostavan način kako skratiti vrijeme, s druge strane svjedočimo sve učestalijoj uporabi istih, a posljedično i ozbiljnoj prepreci u svakodnevnoj ljudskoj interakciji. Navedeno dovodi i do samog apsurda te još jednom potvrđuje kako je čovjek biće krajnosti koje se i kroz samu povijest čovječanstva nerijetko udaljavao od potrebe uravnoteženosti, ne razumijevajući riječi biskupa Juraja Dobrile s kojim je i započet ovaj tekst.

Zbog stalne prisutnosti na tehnološkim uređajima s velikim brojem ljudi danas je teško uspostaviti komunikaciju. Ovakav modus operandi ili naprosto slika sve teže uspostavljenih ili prekinutih međuljudskih odnosa prisutna je svugdje, od obiteljskog doma, između roditelja i djece, partnera, na kavi gdje gledate mlade ljude koji ne komuniciraju, već svatko gleda u svoj mobitel…

Govorimo o pojavi koja je dobila i svoj naziv- tehnoferencija, odnosno prekid društvenih interakcija zbog tehnologije.

Tehnoferencija je postala česta pojava među samih roditeljima i postoji opravdana zabrinutost da učestala upotreba digitalnih uređaja od strane roditelja ima negativan učinak na obiteljske odnose i ponašanje djece.

Činjenica je da različite obitelji imaju različite tehnološke navike, međutim većina istraživanja pokazuju da mnogi roditelji provode previše vremena povezani s digitalnim uređajem, što ih ometa u interakciji s djecom, a posljedično dovodi i do utjecaja na zdravlje i razvoj djeteta. Ako ćemo biti slikovitiji, zamislimo da dijete roditelju pokušava nešto reći ili pokazati, međutim zbog fokusiranosti na telefon, odnosno društvene mreže, provjeravanja e-mail poruka, roditelj ne čuje niti primjećuje dijete. Nerijetko se u toj interakciji roditelj nesvjesno i obrecne na dijete, odnosno pokaže verbalno agresivniji pristup prema djetetu riječima- pusti me na miru, ne ometaj me sada…

Oduvijek su djeca pa tako i danas trebala ljubav i posvećenost roditelja kako bi učila o svijetu i napredovala i bez obzira u kojem dijelu svijeta se nalaze potrebna im je interakcija s roditeljima. Međutim, ako tehnologija rezultira prekidom interakcija, može posljedično dovesti do smanjenja prosocijalnog ponašanja, problema u interakciji s vršnjacima ili do agresivnog ponašanja. S druge strane, sposobnost roditelja da reagiraju na dječje znakove i traženje pažnje rezultira optimalnom interakcijom roditelj-dijete i dovodi do pozitivnog emocionalnog psihološkog i društvenog razvoja.

Sama tehnoferencija, u osnovi nije iznenađujuća i bila je očekivana. Ubrzanost suvremenog života, učestalost i brzina promjena na koje sve teže nalazimo odgovore dovela je i do stalne potrebe udovoljavanja društvenim zahtjevima. Prekomjeran rad, odvojenost od obitelji ne ostavljaju ni previše prostora za ozbiljno razmišljanje o učincima. Tehnologija je ovakvu postavku samo ubrzala i dovela do još veće odsutnosti i odvajanja od stvarnosti u kojoj se ne nalazi umjerenost i uravnoteženost. I to je u osnovi temeljna istina koja se ne dokazuje jer je vidljiva i očigledna na svakom koraku.

S druge strane tehnologija je napravljena, upravo tako da stvara ovisnost, aplikacije na njima dizajnirane su da stvaraju tu istu ovisnost i takve ovisnosti samo se multuipliciraju, odnosno ponašanje jednog utječe na ponašanje drugog, što uzrokuje i same promjene. Govorimo o uzajamno povezanim čimbenicima koje stvaraju mišljenja o društvenim fenomenima kojima svjedočimo. Upravo, kod ljudi sveprisutnija i stalna potreba provjeravanja obavijesti, poruka, prisutnosti na društvenim mrežama, gubitak interakcije potvrđuje navedeno, jer ako dnevno 27 puta i više provjeravate navedeno ili provedete od tri do pet sati na svom telefonu, teško da ćete biti fokusirani na ljude oko sebe, odnosno na svoju djecu.

Navedeno govori ili potvrđuje i sve prisutniji egoizam, odnosno podvrgavanje istina i vrijednosti vlastitom sudu i vlastitim interesima, ali i o krivom poimanju slobode, bez odgovornosti za sebe i drugog čovjeka, koja ne oslobađa pojedinca opsesijom samim sobom i vlastitim indentitetom. 

Suvremeni život doveo je i do površnosti i ravnodušnosti u međuljudskim odnosima koji su se sveli na formalizam i bezličnost te udaljavanje od same upućenosti jednih na druge i s minimumom nekih moralnih obveza. I sam pojam slušanja drugoga postaje sve više nepoznanica, i mi postajemo sve gluhlji i uništavamo prirodni dar. „O da danas, Gospodine, probiješ moju gluhoću. Sve bi postalo savršeno.“, zahvalio je i sveti Augustin.

Gledajući i generacijski, mjesta čuđenju nema, jer mlađe generacije, a sami time i mlađi roditelji već su duboko ušli u svijet tehnologije, a posljedično i u negativne utjecaje istih. Kao da metaforički rečeno govorimo o jakoj ljubavnoj preplavljenosti između dvoje koja ne prepoznaje trenutak kad se treba približiti, a kada razdvojiti.

Što zapravo učiniti ili kako izbjeći tehnoferenciju?

Unatoč bezbrojnim savjetima kako se ponašati, što napraviti kako bi se izbjegla tehnoferencija ili barem ublažila, bez ozbiljnog sagledavanja svih čimbenika koji su i doveli do ovakve pojave u kojoj djeca najviše ispaštaju, pravog rješenja za sada nema. Prava strategija zahtijevala bi radikalnije poteze, odnosno smanjenje ponude, a samim time i potražnje i negativnih učinaka tehonoferencije, što za sada izgleda kao utopija, a što u konačnici ne bi bilo ni dobro.

Činjenica je da je sve u životu uzrok i posljedica, akcija i reakcija i ako se ne uklone uzroci, posljedice se mogu samo krpati. U tom razdoblju metaforičkog krpanja odnosa do nekog sretnijeg rješenja treba pratiti svoje tehnološke navike. Ukoliko su ozbiljnije, odnosno stvorile su ovisnost treba se zapitati- Što me potiče, koliko je to vrijedno za mene i moje okruženje, razumijem li slobodu izbora koju imam i za koju je dokazano da najviše usrećuje čovjeka. Slijedite i ponuđene preporuke; isključiti obavijesti, maknuti telefon dok ste s djecom, obitelji, prijateljima i posvetiti se istima. Ako mislite da tehnologija utječe na odnos koji imate sa svojim djetetom, partnerom ili bilo kim drugim, onda je važno napraviti korak unatrag i usredotočiti se na najvažnija iskustva i ljude u vašem životu.

Aktivnim povezivanjem sa svojim djetetom izgradit ćete veze i ponašanja koja će izazivati ​​radost i korist i nakon što, sve te obavijesti, poruke, vaša prisutnost na društvenim mrežama postane stara vijest.

Zaključno, ljudi danas postaju sve više ovisni o mobilnim uređajima, nego o ljudima oko sebe i, učestala uporaba može natjerati ljude na zanemarivanje drugih oko sebe. I sami podaci govore u prilog navedenom jer ako je, ilustracije radi u 2019. godini 86% stanovništva u Europi bilo pretplaćeno na mobilne usluge, a 76% povezivanja je bilo putem pametnog telefona tada je poprilično razvidan i utjecaj istih.

Digitalni uređaji imaju puno za ponuditi, ali umjerenost ili zlatna sredina je ključna. Promjene su neminovne, one su i dobre, jer bez njih nema rasta, no za sve postoji vrijeme i mudra osoba zna kako to postići, a propušteno, kada govorimo o djeci više se ne može vratiti.

Piše: Snježana Nemec

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE