Četvrta sjednica saborskog Antikorupcijskog vijeća (AV) vezana uz milijardu kuna tešku aferu u Ini zakazana je za danas. O situaciji u Ini svjedočit će bivši članovi nadzornog odbora Davor Štern i Siniša Petrović, a poziv je upućen i premijeru Andreju Plenkoviću, bivšem i sadašnjem ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću i Davoru Filipoviću, predsjedniku Nadzornog odbora Ine Damiru Mikuljanu te predsjedniku Hrvatske gospodarske komore Luki Buriloviću., prenosi N1

Nalozi iz Budimpešte

Mirela Ahmetović pitala je Šterna tko savjetuje predsnika Vlade i ministra o Ini. “Nevjerojatno mi je da Vlada ne konzultira nikog tko se 30 ili 40 godina bave tim biznisom”, rekla je.

“Ne znam tko je savjetnik. Korporativno upravljanje kad je preneseno fizički, svi segmenti upravljanju su u Budimpešti. Svi nalozi dolaze otamo. To je dokaz da je vraćanje toga natrag neizvedivo bez stvaranja nove kompanije koja bi to preuzela.

Što se tiče Rafinerije Rijeka… Da je izvršena privatizacija autocesta i da je koncesionar donio odluku o zatvaranju te ceste, kako bi Hrvatska reagirala? To je paralela s rafinerijom. Ona nam je izuzetno potrebna i štetna je odluka zatvoriti je.

Što se tiče štete koje je nanijelo upravljanje Inom, govori se o milijardama dolara štete”, odgovorio je.

Riječka rafinerija kao solarno sjecište

Nikola Grmoja je pitao kako komentira situaciju remonta Riječke rafinerije i zatvorene Sisačke?

“Sisačka je zatvorena, iz Ine su priznali da nema govora o biorafineriji jer je to izgubilo smisao. Za Riječku rafineriju nisam vidio drugi model iskorištavanja iako postoji velik potencijal da se ona pretvori u veliko solarno sjecište električne energije, to bi bilo jedno od većih solarnih polja u Europi. Korištenjem Save Sisačka fafinerija može postati zanimljiv subjekt u RH”, rekao je Štern.

“Zatvaranje rafinerije u ovo vrijeme smatram nedopustivim. Bojim se da će doći do nestašice dizelnih goriva u Europi. Već sad trgovci ne daju garantirane rokove isporuka, to ih oslobađa penala. Mogao bi doći tsunami u obliku derivata. Kolege iz naftne branše se slažu da nema razloga zaustavljati Riječku rafineriju.”10:55

Zekanović Šternu: Znate li vi za koju korupciju?

Zekanović je Šternu rekao da sjednice služe u političke svrhe i da su ljudi prije njega imali drugačiju motivaciju, spominjući Vanđelića, te ga pitao:

“Prodaja Ine je započela u vrijeme čije vlade? Vaš stav o sirijskim nalazištima? Vaš stav o rafineriji Sisak? Ovo Vijeće prati strategiju borbe protiv korupcije, znate li vi za koju korupciju?”

Štern je odgovorio: “Prodaja Ine se dogodila 2003. za vrijeme vlade Račana. Vodili su je Goran Granić, g. Linić i g. Fižulić je bio uključen. Uključio se i Ljubo Jurčić u nekom trenutku.

Bijele noći? Tu se moram pohvaliti. One su potpisane i preuzete u vrijeme mog direktorovanja Inom, to je bio najbolji projekt u povijesti Ine. Kupili su polje od 650 bušotina što i danas proizvoda dva i pol milijuna nafte, više nego Ina ikad u povijesti. To je prodano u vrijeme Račanove vlade, bilo je napravljeno na način koji ukazuje na korupciju, ali nemam dokaza. Račun je bio u inozemstvu. Izgubio se kompletan potencijal, to je polje puno obećavalo. Ini se nudilo još dodatnih polja, ali do toga nije došlo jer su polja prodana. Prodajom je zarađeno, ali je propuštena velika dobit.

Sirija? Kupili smo koncesiju koju su napustili i MOL i još neki kao loše nalazište, ali stručnjaci Ine su tamo uspjeli naći naftu. Uloženo je preko milijardu dolara i onda, dok sam bio na čelu NO-a, zvali su me iz Vlade da kao Ina moramo to napustiti zbog nastupajućih sankcija. To je bila Milanovićeva vlada. Suprotstavio sam se kao stručnjak, trebalo mu je osigurati opstojnost. Povukli smo ljude s polja zbog sukoba na tom području. Kasnije je to područje zahvaćeno ratom, ali koliko znam ruske i kineske kompanije, koje su nudile preuzeti ta polja, radile su cijelo vrijeme. Zanima me recimo što je sad s tim poljima, trebali smo doći natrag u njihov posjed.

Još jedna stvar u Ini dok sam bio direktor – otvaranje proizvodnje sjevernog Jadrana. Ta polja su se sad istrošila. Mislim da je Ina od Talijana otkupila njihov udio na sjeveru što mi nije jasno.

Rafinerija Sisak? Godinama sam govorio ako se nastavi ta politika, Sisak će se morati zatvoriti. Ali to je bio pritisak na Vladu da dopusti dizanje cijena. Nikad nije u planu zatvarati rafineriju. Odbijam insinuaciju da sam htio zatvaranje rafinerije Sisak. Ako Europa zabrani vozila na dizel i benzin, pitanje je koliko ima logike u modernizaciji neke rafinerije.”

Ključni problemi, MOL preuzima kontrolu

Na pitanje Nikole Grmoje koji su bili ključni problemi u upravljanju Inom i kako je MOL preuzeo kontrolu, rekao je:

“U obranu MOL-a svaka kompanija bi napravila isto. Moram se vratiti u 1998. godinu kad smo mi vodili pregovore s MOL-om te je bila iskonska želja da MOL i INA postanu jedna kompanija i da krenu zajedno na tržište. Projekt je išao dobro, imali smo angažirane stručne savjetnike. Gospodin Tuđman je umro 1999. godine, a dolaskom nove vlasti 2000. godine projekt je zastao. U četvrtom kvartalu 2008. godine je kupila naftu, iz meni neutvrđenih razloga u trenutku kad je nafta bila skupa. To je dovelo do gubitka, nakon čega je MOL financijski uskočio.

Kad sam otišao iz Ine 2000. nakon dva mjeseca cijena benzina je jako porasla. Ina je zarađivala i pokrenula je ciklus modernizacije s MOL-om ovih dviju rafinerija, ali do tog nije došlo.

Potom je Ina kupila 200 tisuća tona nafte u vrijeme povijesno visokih cijena nafte. S tim što se pokazalo uzrok gubitku, MOL je uskočio u pomoć da pomogne održavanju likvidnosti Ine, počeo je proces puzajućeg neprijateljskog preuzimanja od strane MOL-a. Četvrti kvartal 2008. bio je koban za Inu.

Bili smo pred ulaskom u EU, vlada se tako ponašala, Kosor je bila za promjenu modela upravljanjem Inom. Ali domaći stručnjaci su imali oprečna mišljenja o tome.

U izvješću još jedna važna stvar bio je drastičan pad proizvodnje. Ina nije ulagala u istraživanje i proizvodnju, bilo je jasno da će doći do problema.”

Ključni problemi, MOL preuzima kontrolu

Na pitanje Nikole Grmoje koji su bili ključni problemi u upravljanju Inom i kako je MOL preuzeo kontrolu, rekao je:

“U obranu MOL-a svaka kompanija bi napravila isto. Moram se vratiti u 1998. godinu kad smo mi vodili pregovore s MOL-om te je bila iskonska želja da MOL i INA postanu jedna kompanija i da krenu zajedno na tržište. Projekt je išao dobro, imali smo angažirane stručne savjetnike. Gospodin Tuđman je umro 1999. godine, a dolaskom nove vlasti 2000. godine projekt je zastao. U četvrtom kvartalu 2008. godine je kupila naftu, iz meni neutvrđenih razloga u trenutku kad je nafta bila skupa. To je dovelo do gubitka, nakon čega je MOL financijski uskočio.

Kad sam otišao iz Ine 2000. nakon dva mjeseca cijena benzina je jako porasla. Ina je zarađivala i pokrenula je ciklus modernizacije s MOL-om ovih dviju rafinerija, ali do tog nije došlo.

Potom je Ina kupila 200 tisuća tona nafte u vrijeme povijesno visokih cijena nafte. S tim što se pokazalo uzrok gubitku, MOL je uskočio u pomoć da pomogne održavanju likvidnosti Ine, počeo je proces puzajućeg neprijateljskog preuzimanja od strane MOL-a. Četvrti kvartal 2008. bio je koban za Inu.

Bili smo pred ulaskom u EU, vlada se tako ponašala, Kosor je bila za promjenu modela upravljanjem Inom. Ali domaći stručnjaci su imali oprečna mišljenja o tome.

U izvješću još jedna važna stvar bio je drastičan pad proizvodnje. Ina nije ulagala u istraživanje i proizvodnju, bilo je jasno da će doći do problema.”

MOL je od Ine s vremenom dobio više dionica, ne dovoljno za većinsko vlasništvo, preuzeo je sve poslovne funkcije i prenio ih u Budimpeštu. Promjena modela upravljanja sad neće ništa promijeniti, tj. neće riješiti osnovni problem. Ako MOL smatra Inu kao tvrtku kćer, onda imaju to pravo raditi. Trebali bi zato pokazati većinski udio dionicama, ali nama to nije vidljivo, a imaju prava kao stopostotni vlasnici Ine.”