Jesu li Hrvati zdrava nacija bit će potkrijepljeno kroz relevantne statističke pokazatelje koji pokazuju objektivnu sliku kvalitete života koju osiguravamo kao pojedinci, ali prije svega sliku koju osigurava jedno zdravo društvo koje bi trebalo biti na višem stupnju razvoja i izbrisati sve oblike ponižavanja, posebice institucijsko. Jer ako neučinkovit zdravstveni sustav pokazuje sve manje humane ciljeve medicine, ako te preopterećeni sanitet vozi kao vreću krompira i ugrožava tvoje dostojanstvo koje ti pripada kao pacijentu i čovjeku, teško je govoriti o prevenciji i unapređenju zdravstvene kulture. S druge strane nije čak ni nužno pozvati se na statističke pokazatelje o zdravlju nacije. Dovoljno je ponekad samo se osvrnuti oko sebe i primjetiti kako sve više ljudi obolijeva sa smrtnim ishodom i to je, na žalost aksiom, tvrdnja koja se ne treba dokazivati.

Razlozi loše zdravstvene slike nacije, odnosno stope smrtnosti od uzroka koji se mogu spriječiti i izliječiti u Hrvatskoj i koji su znatno iznad prosjeka EU-a leže u više čimbenika, od niza sociokulturno definiranih obrazaca povezanih sa zdravstvenim stanjem, socioekonomskim razlikama, (ne)učinkovitosti zdravstvenog sustava, slaboj međusektorskoj politici usmjerenoj na glavne uzroke lošeg zdravlja, kao što su pušenje i loša prehrana do nedostatnog pružanja pravovremene i učinkovite skrbi. Ovdje se može otvoriti i pitanje moralnih vrijednosti koje se u Hrvatskoj ugrađuju i koji, zasigurno utječu na zdravlje pojedinca, na samu kvalitetu i strukturu zdravstvene skrbi, kao i etičko pitanje odgovornosti prema sebi i prema drugima, odgovornosti samog društva u kojem živimo, jer danas je svatko „svet“ i svatko čeka onog drugog da preuzme odgovornost. Traži se „signa et miracula.“ na svim razinama društva.

Postoji, naravno i neminovan utjecaj političkih i gospodarskih čimbenika na globalnoj razini, ekonomska i politička manipulacija koja stvara prednost u odnosu na druge ljude i ostvaruje svoje ciljeve koje treba staviti u navedeni kontekst i koji se reflektiraju na cjelokupno društvo, dovode i do samog apsurda koji ozbiljno sprječava učinkovito rješavanje problema. Ako, primjera radi ne želimo pretilu naciju, prestanimo uvoziti trećerazrednu hranu punu aditiva, podignimo životni standard, maknimo se i od praznoglavog konzumerizma po trgovačkim lancima na koji su nas nas narodno pretplatili i u kojem ne dobiješ uslugu i proizvod za ono što plaćaš, osvijestimo naciju, maknimo i IT sektor i pustimo djecu van…Naravno, sa sadašnje pozicije kao da govorimo o utopiji Th. Morea ili Platonovoj Državi i utopijskom mišljenju prema kojem je idealan polis utemeljen na pravedenosti uma, a upravljanje povjereno najumnijima.

Moderno društvo donijelo je sa sobom sagledavanje zdravlja, odnosno bolesti u širem kontekstu, od ekonomskog, društvenog, socijalnog i kulturnog, kao i potrebu razumijevanja kako se ne radi samo o osobnom stanju, već o društvenoj uvjetovanosti. U toj složenosti potrebno je i razumijevati da zdravlje pojedinca utječe na cjelokupno društvo u svim njegovim segmentima, od kvalitetnog sudjelovanja u obiteljskom životu, poticanju kohezije zajednice do učinkovite radne snage, održivog razvoja i snažne makroekonomije do napora protiv siromaštva i postizanja društvenog blagostanja kojima je, upravo zdravo stanovništvo preduvjet. Drugim riječima, zdrava populacija nedvojbeno je jedno od najvažnijih bogatstva jedne nacije. Međutim, nećemo pogriješti ako kažemo da premalo razmišljamo o navedenom, da svijest o povezanosti osobnog zdravlja sa zdravljem društva nije dovoljno razvijena, kao što ne možemo reći da odgovorni u potpunosti razumiju pristup potreban zdravstvenom sustavu u kojem se isti neće kontinuirano karakterizirati kao neproduktivan, a zdravstveni trošak gledati isključivo kao odljev gospodarstva.

Pružanje kvalitetne zdravstvene skrbi svim ljudima nije samo javno dobro, već je i ključ za snažnu makroekonomiju. Ako se zapitamo kako, odgovor leži u činjenici da jačanje ekonomije neke zemlje znači i jačanje zdravlja njenih građana. Ono što je zasigurno manje očito je da poboljšanje zdravlja građana jedne nacije može izravno rezultirati gospodarskim rastom, jer će među radnom snagom biti više ljudi sposobnih za obavljanje učinkovitih aktivnosti. Ili na tragu izjave: Zdravlje je investicija i presudni resurs društva i pojedinca. Promicanju zdravlja valja težiti i ono se sve više mora promatrati kao inovativna suvremena strategija koja, osim što pruža zdravstvene koristi populaciji, zemlji donosi zdrave socijalne i gospodarske prihode” (Ziglio, 1996).

Prema pokazateljima Europske strategije prevencije i kontrole kroničnih nezaraznih bolesti četiri su glavna bihevioralna rizika  za zdravlje ljudi: nepravilna prehrana, neredovita tjelesna aktivnost, prekomjerna konzumacija alkohola i pušenje, a tri su biomedicinska rizika: prekomjerna tjelesna masa (i debljina), povišeni krvni tlak i dislipidemija za razvoj pet vodećih kroničnih nezaraznih bolesti koje su glavni uzrok pobola i smrtnosti u Republici Hrvatskoj: Bolesti srca i krvnih žila, zloćudne novotvorine (maligne bolesti-rak), dijabetes-tip 2, kronična opstruktivna plućna bolest, mentalni poremećaji.

Iz Izvješća Europske komisije o zdravstvenom stanju u EU, Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite 2021. za Hrvatsku temeljenog na dostavljenim nacionalnim podacima, razvidno je kako su isti poprilično poražavajući te da traže znatno učinkovitija rješenja.

Ukupna smrtnost od raka u Hrvatskoj među najvišima je u EU-u, no treba napomenuti da su te procjene izrađene prije pandemije bolesti COVID-19, što može utjecati i na učestalost i na stopu smrtnosti od raka. Ishemijske bolesti srca i moždani udar najčešći su uzroci smrtnosti i u 2018. uzrokovale su gotovo petinu svih smrtnih slučajeva u Hrvatskoj. Za razliku od većine zemalja EU-a (u kojima je taj trend u opadanju), stopa smrtnosti od tih bolesti u razdoblju od 2000. do 2018. bila je relativno stabilna. Moždani udar drugi je najčešći uzrok smrti, pa na njega, unatoč znatnom smanjenju od 2000., otpada gotovo 12 % svih smrtnih slučajeva. Rak pluća najčešći je uzrok smrti od raka, sa 67 smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika 2018. (u usporedbi s prosjekom EU-a od 53). Stope smrtnosti od raka debelog crijeva (52 smrtna slučaja na 100 000 stanovnika 2018., u usporedbi s prosjekom EU-a od 31) u Hrvatskoj su među najvišima u EU-u.

Smrtni slučajevi koji se pripisuju bolesti COVID-19 bili su 2021. mnogobrojniji od prosjeka EU-a. Kumulativna stopa smrtnosti od bolesti COVID-19 do kraja kolovoza 2021. u Hrvatskoj je bila gotovo 30 % viša od prosjeka zemalja EU-a te je iznosila 2050 na milijun stanovnika naspram 1590 na milijun stanovnika u EU.

Bihevioralni i okolišni čimbenici rizika vodeći su uzroci smrtnosti. Bihevioralnim čimbenicima rizika, između ostaloga prehrambenim čimbenicima, pušenju, konzumaciji alkohola i nedostatku tjelesne aktivnosti, pripisuje se 44 % svih smrtnih slučajeva u Hrvatskoj 2019., što je iznad prosjeka EU-a (39%). Više od petine (22%) svih smrtnih slučajeva može se pripisati prehrambenim rizicima (uključujući nedovoljnu konzumaciju voća i povrća te prekomjeran unos šećera i soli), a taj udio znatno je veći od prosjeka EU-a od 17 % .

Stope pušenja u Hrvatskoj među najvišima su u EU-u. Više od petine (22 %) odraslih Hrvata 2019. je navelo da puši svakodnevno, a taj je udio viši od prosjeka EU-a, koji iznosi 20 %. Prevalencija pušenja u žena relativno je visoka jer je 2019. svaka peta žena navela da puši svakodnevno. To je treća po visini stopa pušenja među ženama u EU-u, iako redovito puši više muškaraca (26 %). Zabrinjava i redovita konzumacija duhana među tinejdžerima. Četvrtina petnaestogodišnjih dječaka i djevojčica navela je 2018. da su prethodnog mjeseca pušili, što je četvrta stopa po visini u EU-u.

U Hrvatskoj je 2019. gotovo svaka četvrta odrasla osoba (23 %) bila pretila, što je više od prosjeka EU-a, koji iznosi 16 %. Pretilost je sve veći problem i u djece i adolescenata. Prema najnovijem istraživanju koje je objavio Eurostat, Hrvati su najdeblji narod u Europi.

Prema podacima prikupljenim 2019. godine više od 70 posto muškaraca u našoj zemlji ima indeks tjelesne mase jednak ili veći od 25. Kod žena je situacija nešto malo bolja – manje od 60 posto ima ovakav ili sličan indeks tjelesne mase.  Oko 40 % odraslih i više od 70 % adolescenata 2019. nije konzumiralo niti jedan komad voća dnevno, a vrlo je niska i stopa konzumacije povrća te je oko 39 % odraslih i 77 % adolescenata izjavilo da ne konzumira povrće svaki dan. Kao i u mnogim drugim zemljama EU-a, i u Hrvatskoj postoje velike socioekonomske razlike kad je riječ o stopama pretilosti, a najugroženije su osobe s najnižim stupnjem obrazovanja ili najnižim dohotkom. Za osobe s niskim stupnjem sekundarnog obrazovanja gotovo je dvostruko vjerojatnije da će biti pretile u usporedbi s onima sa sveučilišnim obrazovanjem (23 % u odnosu na 12 % 2017.). Zdravstvene nejednakosti navedene su u nekoliko dokumenata o nacionalnoj zdravstvenoj politici, no provedene su tek malobrojne ciljane mjere.

Onečišćenje zraka u obliku izloženosti sitnim česticama (PM2,5) i ozonu činilo je oko 6 % svih smrtnih slučajeva 2019., a taj je udio veći od prosjeka EU.

Očekivani životni vijek u Hrvatskoj 2020. bio gotovo tri godine kraći od prosjeka EU-a. Razlike između spolova u pogledu očekivanog životnog vijeka u Hrvatskoj neznatno su veće nego u EU-u te žene u prosjeku žive 6,2 godine dulje nego muškarci, dok u Europi ta razlika iznosi 5,6 godina. Jedan je od razloga za tu postojanu razliku činjenica da je smrtnost od raka u Hrvatskoj među najvišima u EU-u. Očekivani životni vijek u razdoblju se od 2019. do 2020. privremeno smanjio za nešto više od devet i pol mjeseci na 77,8 godina, što je neznatno više od prosječnog pada na razini EU-a.

Činjenica je da zdravlje predstavlja sve veći izazov za sve nacije i učinkoviti sustavi javnog zdravstva ključni su za pružanje skrbi za bolesne i za uvođenje mjera koje promiču dobrobit i sprječavaju bolesti.

U borbi protiv bolesti, prije svega moramo se boriti protiv uzroka, jer se sve promjene događaju po zakonu povezanosti uzroka i posljedica. Rješavanje posljedica kojima svjedočimo je samo privremeno gašenje vatre i neće dovesti do potrebnih rješenja, ukoliko se ne zadre u same uzroke i tu, zapravo, u kontekstu nezaustavljivih promjena koje se događaju u suvremenom društvu leži sva težina rješavanja problema.

Postoji jasna potreba za kontinuiranim i jakim edukativnim kampanjama i drugim mehanizmima za odvraćanje ljudi od usvajanja loših navika, odnosno potreba za podizanjem razine svijesti o važnosti istog. Hrvatska treba učinit puno više kako bi ublažila promjenjive čimbenike rizika za zdravlje, uključujući nezdravu prehranu, pušenje, konzumaciju alkohola i nedostatak tjelesne aktivnosti.  Strateški dokumenti o zdravlju postoje, edukativne kampanje postoje, no učinkovita provedba mjera zaostaje.

Zdravlje, prije svega treba razumjeti iz perspektive onih do kojih pokušavamo doprijeti, jer nerijetko programe promicanja zdravlja osmišljavaju stručnjaci koji ne razumiju kulturološku stvarnost ciljane populacije. S druge strane, programi promicanja zdravlja i prevencije bolesti trebaju imati snažnu potporu vlade, no napori za promicanje zdravlja ne mogu biti isključiva odgovornost vlada, već zajednice moraju biti aktivno i opsežno uključene s vladama i nevladinim organizacijama u aktivnosti promicanja zdravlja i prevencije bolesti.

Zaključno ćemo slikovito reći: Kao što dijete jednog dana mora započeti svoj put razvoja do odrasle osobe i preuzeti odgovornost za vlastiti život, tako i javna politika pa i zdravstvena treba preuzeti odgovornost za vlastiti razvoj kako bi i nacija bila zdravija.

Piše: Snježana Nemec/ Demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE