Ako prođete novozagrebačkim kvartom Jakuševec ili obližnjim gradskim četvrtima, zapuhnut će vas nevjerojatan smrad koji dolazi s odlagališta otpada veličine, brda od 50 metara. Teško da ovakav neugodan miris koji se širi desetljećima ne dovede do onečišćenja zraka, a posljedično i do ugrožavanja zdravlja ljudi. Iako, nadležni nerijetko negiraju ili pronalaze razloge opravdanja onečišćenja, mjerna stanica kvalitete zraka Zagreb 3, postavljena u kvartu Dugave, pokazivala je zabrinjavajuće rezultate, uzrokovane povećanom koncentracijom PM 2.5 čestica ili znatno opasnijih finih čestica koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva koje mogu prodrijeti duboko u organizam i izazvati probleme otežanog disanja. Dugotrajna izloženost česticama PM2,5 može dovesti do taloženja naslaga u arterijama te stvaranja upalnog procesa i smanjenja elastičnosti žila, što u konačnici može dovesti do srčanog ili moždanog udara. S druge strane istraživanje uzročno-posljedične veze između odlagališta otpada Jakuševec-Prudinec i zagađenja podzemne vode pokazuje da uz rub odlagališta dominira tip podzemne vode koja sadrži povišene koncentracije amonij-iona i klorida i da u reduktivnoj vodonosnoj sredini dolazi do snažnog oslobađanja teških metala, što nedvojbeno utječe na kakvoću vode. (Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Utjecaj odlagališta otpada Jakuševec-Prudinec na kakvoću podzemne vode, Zoran, Nakić, Marko Prce, Kristijan Posavec).

Činjenica je da u Hrvatskoj godišnje od onečišćenog zraka umire oko 3400 ljudi, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, onečišćenje zraka najveći je ekološki rizik za zdravlje u Europskoj uniji i svake godine prouzroči oko 400 000 slučajeva preuranjene smrti te troškove povezane sa zdravljem u visini od više stotina milijardi eura. Stanovnici gradskih područja posebno su izložena skupina. Lebdeće čestice, dušikov dioksid i prizemni ozon su tvari u zraku odgovorne za većinu tih slučajeva preuranjene smrti. Iako se u Hrvatskoj Zakonom o zaštiti zraka te Uredbom o razinama onečiščujućih tvari u zraku regulira stalno smanjenje emisija, što je razvidno i iz podataka Europske agencije za zaštitu okoliša, pred nama je još uvijek puno posla kako bi se poboljšala kvaliteta zraka, posebno u gradovima i osiguralo zdravlje ljudi, posebno u segmentu učinkovitog prikupljanja i odlaganja otpadom.

Ako ćemo govoriti o globalnom problemu zagađenja okoliša i utjecaja na zdravlje ljudi i dovesti isti u korelaciju s profitom, odnosom i sve većom diferencijacijom između bogatih i siromašnih, prisjetimo se i modne industrije kao drugog svjetskog zagađivača okoliša te tona rabljene i bačene odjeće koja se ostavlja kao odlagalište otpada na najsiromašnijem kontinentu, Africi koji već ima značajnu zdravstvenu ranjivost i koja preplavljuje i vodene tokove. Ili, recimo problema s pesticidima koji se koriste u proizvodnji pamuka, kao i velikom zagađenju koje uzrokuju kemikalije od bojanja koje zagađuju rijeke u kineskim gradovima u kojima su smještene tekstilne tvornice i u kojima stradava zdravlje zaposlenika.

Ovo su samo neki primjeri s lokalne, nacionalne i globalne razine koji pokazuju kako otpad i gospodarenje otpadom uzrokuje emisije u zrak, vode i tlo, kako je učinkovito gospodarenje otpadom veliki problem u nerazvijenim, ali i razvijenim zemljama i kako okoliš utječe na čovjekovo zdravlje i dobrobit, a posljedično i na morbiditet i smrtnost. Kada tome dodamo ispušne plinove automobila i kamiona, kao i zagađujuće nusproizvode industrijskih procesa, klimatske promjene koje se danas tretiraju kao najveća prijetnja ljudskom zdravlju, tada je svaka zabrinutost na mjestu.

U kontekstu ljudskog poimanja prirode i sprječavanja daljnjeg razvoja globalne ekološke krize, iako kod ovog pojma moramo biti jako oprezni potreban je i jedan podsjetnik na delikatan odnos između ljudi i našeg planeta, kao i na razumijevanje ljudske prirode i njene moći da stvara i razara. S jedne strane imamo gospodarski napredak koji čovječanstvu donosi koristi, a s druge strane zbog profita uništavanje planeta Zemlje, iskorištavanje resursa koji narušava ekosustav i svega onoga što odudara od postulata očuvanja prirode koje posljedično može dovesti i do samog propadanja civilizacije, jer kako je to rekao W. Churchill: „Civilizacija će uvijek biti u opasnosti kad oni koji nisu naučili slušati, dobiju pravo zapovijedati”. Možda je ova potonja kvalifikacija preteška, no ona je, u kontekstu civilizacija koje su nestajale moguća, ukoliko se svijet ozbiljno ne uhvati u koštac s problemima, oslanjajući se na ekonomiku okoliša, odnosno interakciju između ekonomskog rasta i okoliša i pitanja oblikovanja instrumenata politike zaštite okoliša. Ne zaboravimo, život je davno postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je opasnost suvremenog društva. Sve je obuhvatio kovitlac industrijskog života koji može opstati samo pod uvjetom da se svi društveni slojevi slijepo podčinjavaju ukusima koje je on formirao. Kotač ne staje, tehnologija se razvija, kompanije se udružuju kako bi opstale na tržištu, osmišljavaju se strategije za veću konkurentnost, brze i kompleksne prilagodbe ekonomskih sustava, jer niti jedan od njih nije potpun, a zdravlje sve ugroženije.

Činjenica je da je EU svojim politikama poboljšala kvalitetu zraka, vode i tla te značajno doprinijela poboljšanju zdravlja ljudi, no isto tako je i činjenica da su mnogi i dalje pod utjecajem zagađenja okoliša i klimatskih promjena. Prema pokazateljima 97% urbanog stanovništva EU bilo je izloženo finim česticama iznad smjernica Svjetske zdravstvene organizacije. Gotovo 70 milijuna Europljana zbog prometa svakodnevno je izloženo razinama buke iznad 55 decibela. U 2020. potrošeno je 230 milijuna tona kemikalija opasnih po zdravlje, što je povećanje od 4% u odnosu na 2019. Više od 10% oboljenja od raka može biti uzrokovano izloženošću onečišćenju zraka, kancerogenim kemikalijama, UV zračenju i pasivnom pušenju. Akcijski plan za nulto onečišćenje, kao ključni element Europskog zelenog plana, ima za cilj smanjiti onečišćenje zraka, vode i tla na razine koje se više ne smatraju štetnima za zdravlje i prirodu. Ciljevi plana do 2030. uključuju: 55% smanjenje prijevremenih smrti uzrokovanih onečišćenjem zraka; 30% poboljšanje kvalitete vode smanjenjem otpada, plastičnog otpada u moru i mikroplastike; 50% poboljšanje kvalitete tla smanjenjem gubitaka hranjivih tvari i upotrebe kemijskih pesticida; 25% smanjenje ekosustava pogođenih onečišćenjem zraka; 30% manje ljudi koji su kronično uznemireni bukom prometa; 50% manje zaostalog komunalnog otpada.

Hoće li se to dogoditi, ostaje za vidjeti, no za sve postoje mehanizmi i načini rješavanja problema pa tako i zagađenja okoliša. Neki to znaju, neki ne znaju, a neki ne žele znati. Ova posljednja je najgora vrsta jer dugoročno izaziva još veću posljedicu određenog problema ili određene pojave. Kad se dosegne krajnja točka podnošljivosti, bez obzira o kojoj razini se radi moraju se odlučno pokrenuti mehanizmi. Ako vam susjed u zgradi svako jutro ostavlja pred vratima vrećicu smeća, kao neku vrstu čistilišta prije bacanja u kontejner prvo ćete ga lijepo zamoliti da to više ne čini. Učinit ćete to, ako je potrebno još jednom i još jednom, a onda kad sav taj vaš razum i sva ta vaša finoća ne nalaze više svoje mjesto poduzet ćete određene korake. To je vrijeme koje može trajati, trajati i trajati, zamislite koliko je to samo trajanja i nemoći, ali problem ćete riješiti ili barem biti blizu rješenja, ako to uistinu želite. Ako se radi o posebnoj vrsti drskog ponašanja, oboljelog od amnezije tada ćete mu odlučno obnoviti memoriju i argumentirano ga dotući. Staviti mu pod nos sva njegova nedjela, sve izgovorene riječi i one koje planira izgovoriti. Ako ni to ne pomogne postoje i drugi, legalni i legitimni mehanizmi, samo ih treba htjeti provesti. Međutim, uvijek postoji kvaka 22, izraz frustrirajuće i bezizlazne situacije, a to su oni s početka teksta koji ne žele znati za te mehanizme. Naravno, ovakav prikaz pokušava naglasiti težinu problema i potrebu rješavanja istog, no problemi se rješavaju konkretnim i učinkovitim mjerama i prije svega političkom voljom kako bi se smanjio rizik za zdravlje ljudi, jer potpuno uklanjanje rizika zahtijevalo bi potpunu eliminaciju uzročnika, što se za sada čini nemogućim.

Postoji mnogo stručnjaka za zdravlje okoliša koji mogu pomoći u upravljanju prirodnim svijetom na način koji pridonosi ljudskoj dobrobiti. Stručnjaci bi trebali biti na prvoj liniji informiranja javnosti o čimbenicima okoliša koji svakodnevno utječu na osobno zdravlje i zdravlje njihove obitelji i na dobrobit sam zajednice, no tu treba biti oprezan jer mediji su preuzeli primat informiranja koji šireći paniku, neizvjesnost i nemoć u konačnici izazivaju zbrku i nejasnoću, počevši i od samih pojmova ekologije, krize klimatskih promjena….Kroz obrazovne aktivnosti, kontinuiranu edukaciju o potrebi zaštite okoliša, potrebi recikliranja podiže se razina svijesti pojedinca i zajednice kako bi djelovali u smjeru očuvanja njihovog okruženja.

Neosporna je činjenica da je čovjeku potreban zdrav, siguran i poticajan okoliš za dobro zdravlje i okolina u kojoj živimo glavna je odrednica našeg zdravlja i dobrobiti. Održavanje zdravog okoliša ključno je za kvalitetu života, a smanjenjem zagađivanja smanjio bi se i pritisak na zdravstveni sustav te bi se smanjila bolovanja i loša produktivnost. Prema nekim procjenama sa Svjetskog ekonomskog foruma, svijet mogao izgubiti 3.8 milijardi radnih dana godišnje do 2060. ako se trend nastavi ovakvim tempom.

Optimiziranjem zdravlja okoliša, zajednice mogu smanjiti izloženost bolestima, kao i zagađivačima koji imaju toksični učinak na tijelo. Dobrobiti ekoloških zdravstvenih intervencija mogu poboljšati život svima, ali mogu imati najizraženiji učinak među onima koji su već ranjivog zdravlja. Čist zrak, stabilna klima, odgovarajuća voda, sanitarni uvjeti i higijena, sigurna uporaba kemikalija, zaštita od zračenja, zdrava i sigurna radna mjesta, zdrava poljoprivredna praksa, gradovi i izgrađeni okoliši koji podržavaju zdravlje te očuvana priroda, sve su to preduvjeti za dobro zdravlje. Poboljšanjem okoliša i smanjenjem onečišćenja možemo poboljšati kvalitetu života, dobrobit i opće zdravlje građana u Europi i inozemstvu.Ukoliko to ne budemo poštovali, ukoliko proizvedeni kapital bude imperativ pred prirodnim, ukoliko moćni ljudi ne razumijevaju da je atmosfera zajednička i da pripada cjelokupnom čovječanstvu, ukoliko politike ne razumiju važnost i potrebu učinkovitog upravljanja rizicima i ukoliko ne postoji sinergija svih nadležnih i zainteresiranih, odnosno ukoliko se i dalje bude suprotstavljao gospodarski i politički interes sa interesom zdravlja ljudi, ne piše nam se dobro i još jednom ćemo svjedočiti satiri i apsurdu u kojoj je žrtvena zdjela napunjena nama svima. Zato se nitko od nas, ni pojedinac ni društva ne mogu abolirati od odgovornosti i svatko mora napraviti onaj mali korak, ako ništa barem u dijelu konzumerizma i potrošnje koja utječe na okoliš. Ako ćemo ekološke probleme, a s njim i povezano zdravlje ljudi, odnosno ljudsko djelovanje sagledati i s pozicije religije i vjere, završimo s Poslanicom Korinćanima: “Prema Božjoj milosti koja mi je darovana, ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!”

Piše: Snježana Nemec/Demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE