Režim je angažirao goleme autobusne kapacitete, pa su prijevoznici otkazali penzionerske izlete, đačke ekskurzije i lokalne linije
Petak 26. i subota 27. svibnja mogli bi biti za Srbiju “dan D”. Srbija ulazi, kako neki predviđaju, u dva ključna, pa i sudbonosna dana koja bi se, kažu, mogla izroditi čak i u moguće građanske sukobe. Naime, u petak 26. svibnja u poslijepodnevnim satima u središtu Beograda režim Aleksandra Vučića organizira “najveći skup u povijesti Srbije”, kako režimski kontramiting nazivaju provučićevski mediji, pa čak i danima na naslovnicama odbrojavaju vrijeme do njegova početka., piše jutarnji list
Vučić je, nakon masovnih prosvjeda u Beogradu (okupilo se više od 50 tisuća ljudi), pokrenuo pouzdani miloševićevski recept privođenja tzv. sendvič-mitingaša, koji bi ga trebali podržati, a brojnošću nadmašiti beogradski građanski otpor. Govori se o više od 150 tisuća ljudi koji bi trebali biti “iskipani” u Beograd, uglavnom iz provincije. Podsjetimo, Milošević je znao okupiti i milijun ljudi na svojim ratnohuškačkim mitinzima (vidi Gazimestan ili Ušće), pa mu na kraju niti to nije pomoglo protiv nasilnog svrgavanja, premda je ipak potrajao do toga.
Danima traje nadigravanje – provučićevske političke i medijske strukture upiru iz sve snage da ljude pozovu – privedu na miting, a antirežimska oporba poziva ih da se na skup ne odazovu ili priključe njima. Tako da je situacija u društvu napeta, a politička stabilnost Srbije je upitna. Doduše, uvijek treba imati na umu da su u Srbiji godinama trajali prosvjedi većeg ili manjeg intenziteta protiv Miloševića, bez većeg učinka.
Vučić očiti ne preza ni pred čim i neće se skanjivati uporabiti sva dozvoljena sredstva (kako je govorio njegov uzor Slobodan Milošević, “institucionalno i vaninstitucionalno”) da se očuva na vlasti. Režim je angažirao goleme autobusne kapacitete, pa su prijevoznici bili primorani otkazivati penzionerske izlete, đačke ekskurzije, čak i lokalne autobusne linije. Režim je u panici pa ide na ekstremne varijante primoravanja ljudi da dođu na podršku, kako bi se lažno prikazalo da “narod voli svog vožda”, pa u zadnje vrijeme stalno govorio o “uvozu obojene revolucije”, odnosno “srpskog Majdana”. Slično je, prisjetimo se, učinio i Nicolae Ceausescu pa mu se to obilo o glavu. Neki se pribojavaju da bi režim mogao ići na provokaciju kojom bi diskreditirao antirežimske prosvjednike, koje ionako nazivaju “hijenama i lešinarima”.