Dok je nastajao ovaj tekst obilježio se i Blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, ujedno i Dan Grada Zagreba koji, kroz svjedočenja ispunjenih molitvi i vjere, ovjekovječenih i stotinama metalnih pločica sa ugraviranim zahvalama, pokazuje koliko je vjera još uvijek duboko ukorijenjena u narodu. Međutim, čak i onda kada se čovjek odriče religije i vjere, on i dalje vjeruje da je duh najvažniji dio njegove ličnosti. Posve je svejedno kako čovjek zamišlja duh – smatra li ga Bogom ili svojom vlastitom suštinom, odricanje od sebe u korist duha je osnova mišljenja novog vremena. S druge strane u promjenama ili prijelaznim trenucima povijesti, kad je čovjek nemoćan sagledati njene zakone, jer stare predstave ne odgovaraju tijeku života, a nove nisu stekle potrebnu jasnoću, on je sklon bacati se u zagrljaj misticizma i od više sile tražiti odgovore na pitanja i sumnje koje ga muče. Tu govorimo, zapravo o dualističkom poimanju svijeta; o duši i razumu koji su u proturječnom odnosu i u kojem svaki živi svojim životom. Ako razum nije sposoban ili je nemoćan dokučiti odgovore, duši kao božanskom načelu „gibanja” i „spoznavanja” su tajne otvorene. I u međusobne odnose stupaju ljudi na dva načina. Jedan način je jezik koji izražava čovjekove misli, a drugi je neposredan razgovor ili sjedinjavanje duša. Kada se dva čovjek susretnu u međusobnom razgovoru oni govore dvostrukim jezikom- jezikom riječi i nijemim jezikom duša. Oni čije riječi imaju najdublji smisao dobro osjećaju da riječi nikada ne izražavaju stvarne odnose između dva bića. Zato se kaže da je šutnja najbolji put do čovjekove duše i upoznavanja. O ovom dualističkom svijetu, razuma i duše, trebalo bi promišljati, jer nas odvodi u neku drugu dimenziju promatranja pa tako i o ljudima koji žive široko razvijenim duševnim životom i gledaju na svijet drugačije, nego oni koji razum stavljaju na prvo mjesto.

Sam život i zdravlje trebalo bi sagledavati sa šireg aspekta, drugačijih koncepata i predodžbi kako bi došli do određenih spoznaja. Isključivati drugačija stajališta pa tako i religijska koja su nam strana i izvan dohvata nama razumljivog ili naprosto nisu utemeljena na znanstvenim metodama ne čini se mudrim. Svaka isključivost pa tako i Biblije i interpretacije biblijskih tekstova nije dobra ili kako je to rekao A. Einstein.: „Želim znati kako je Bog stvorio ovaj svijet…” Želim znati Njegove misli, ostalo su detalji.˝ Naravno, navedeno su promišljanja autorice i ne osporava uvjerenja svih onih koji niječu mogućnost spoznaje Boga, posebno jer nijekanje ne isključuje duhovnost ili svih onih ravnodušnih za bilo kakve spoznaje pa tako i o postojanju Boga, što, između ostalog govori i o samoj kompleksnosti ove teme.

Kroz samu povijest bilo je gotovo nezamislivo povezati religiju i vjeru sa znanošću, iako su mnogi znanstvenici bili vjernici, počevši od Nikole Kopernika, Roberta Boyla, Isaaca Newtona, Blaise Pascala, Galilea Galileia, Decartesa, Ruđera Boškovića… Međutim, u znanstvenom diskursu povezanost religije sa zdravljem poprima sve veću pozornost, a mnoga znanstvena istraživanja pokazuju pozitivan utjecaj religije i vjere na zdravlje, s naglaskom na psihologiju koja je posvetila posebnu pažnju pozitivnim korelacijama između religije i mentalnog i tjelesnog zdravlja. Kada upotrebljavamo pojmove religija i vjera bitno je, unatoč njihovoj jakoj međuovisnosti iste razlikovati, jer religija, pojednostavljeno rečeno predstavlja sustav vjerovanja koji često uključuje filozofiju i etiku, a vjera unutarnji stav pojedinca, odnosno njegovu osobnu spoznaju prema božanskom.

Većina studija pokazala je da su religija i vjera povezani s boljim fizičkim i mentalnim zdravljem, odnosno sa zdravstvenim ishodima koji uključuju i dulji životni vijek i samu kvalitetu života. Dokazano je da vjera ima blagotvoran utjecaj na smanjenje visokog krvnog tlaka, moždanog udara, karcinoma, na ovisnosti od droga i alkohola, delikventno ponašanje, psihološki stres i depresiju, odnosno na određene psihijatrijske dijagnoze.Ljudska psiha je ono nešto živo što buja u čovjeku, i za koje često kažemo duh duša ili um. Ponekad se naš duh razboli, a onda se razboli i naša psiha. Stalni izazovi, nemiran karakter modernosti, događaji na koje nismo pripremljeni, nedostatak jasnoće, svakodnevni stres, sve to oslabljuje čovjeka koji sve teže pronalazi rješenja. I kad se nađe u tom vrtlogu ili nekoj teškoj životnoj situaciji, kada ostane sam i više ne vidi izlaz, čovjek se nerijetko okreće Bogu i najbliskijem susretu s neograničenim. Razgovara, dijeli svoje misli i osjećaje, izdiže vlastitu dušu moleći za snagu, tražeći rješenje i spas. A kad se moli, čovjek se spaja na pozitivan izvor energije, otpušta tjeskobu, umiruje vlastite misli i emocije i vraća nadu u dobar ishod. Stvaranje pozitivnih uvjerenja, snaga volje, nada popraćena dobrim, jačanje smisla življenja i sposobnosti nošenja s problemima, povezanosti s drugima kroz vjerske zajednice, discipliniranost u praksama poput povremenog posta koji pozitivno utječe na zdravlje, sve su to elementi koji mogu doprinijeti boljem zdravlju. Istraživanje provedeno u SAD-u koje je trajalo osam godina pokazuje kako se osobama koje češće odlaze na crkvene službe očekivani životni vijek produljuje i za 7 godina u odnosu na one koje ne odlaze (Lee i Newberg, 2005.; Oman i Thoresen, 2002.; Idler i Musick, 2003.). Comstock i Partridge su 1972. godine analizirali odlaženje u Crkvu na populaciji od 91.000 stanovnika okruga Maryland te su došli do zaključka da osobe koje redovito odlaze u crkvu imaju manje ciroza, emfizema, suicida i smrti uzrokovane srčanim bolestima. Oxman i suradnici (1995.), analizirajući 232 pacijenta koji su imali operaciju srca, impliciraju da nedostatak sudjelovanja u zajedničkim grupama i nedostatak podrške i utjehe koju religija pruža postaje konzistentan prediktor mortaliteta. (“Dao Bog zdravlja”: o povezanosti religioznosti i zdravlja u Hrvatskoj Branko Ančić, Dinka Marinović Jerolimov, Institut za društvena istraživanja).

Međutim, treba i naglasiti kako se religija može povezati i s negativnim ishodima za fizičko i mentalno zdravlje. Kada religija i vjera prelazi u fanatizam, odnosno kada radikalne preobrazbe pozitivnih osjećaja entuzijazma, vjere i predanostiprelaze u mržnju ili krajnju netrpeljivosti prema drugim ljudima i prema svojim vlastitim prirodnim potrebama, pa se postom izgladnjuje što često dovodi i do samokažnjavanja i samouništenja, tada je to opasno po život i zdravlje.

Kako bi razumijevali moguću povezanost religije i zdravlja, odnosno promjene koje utječu na naše zdravlje, potrebno je razumijevati i složenost suvremenog svijeta u kojem živimo, način na koji isti funkcionira, njegovu ekonomsku, političku i društvenu komponentu koja utječe na naše misli i osjećaje. Bili svjesni ili ne, stalno se rađaju neka nova uvjerenja, neki novi trendovi koji poljuljavaju naše stavove i razmišljanja i zbog kojih nerijetko odlazimo i u krajnosti, ne razmišljajući o posljedicama koje utječu na jasnoću našeg zapažanja i ozbiljno priječe sposobnost rješavanja istih. U stalnom procjepu između onoga što je i onoga što se nudi, čovjek se lomi. Potkopavaju se vrijednosti, individualizam se pretvara u egoizam koji sve istine i vrijednosti podvrgava vlastitom sudu i interesu, uništava se obitelj kao temelj zajedništva i potpore, relativizam izvrće istinu, u svijetu naprednih komunikacija nestaje živa socijalna interakcija i zajedništvo, a usamljenost se sve više nastanjuje, nestaje i humanosti i duhovnosti i ljubavi prema bližnjem, odlazi se u krajnosti, poput prehrane – od pretilosti do ortoreksije i pretjeranog fokusiranja na zdravu prehranu. Kada govorimo o krajnostima u prehrani i zdravlju i Sveto pismo, kao temelj životnog znanja pa tako i znanja o zdravlju otkriva da je Bog čovjeka stvorio da bude zdrav i radostan, a da je bolest posljedica grijeha pa je tako ljudska neumjerenost koja dovodi do bolesti i koja se u Bibliji shvaća ponajprije kao stanje slabosti i nemoći tijela (Ps 38,11) vidna iz riječi: “Ne budi među onima koji se opijaju vinom ni među onima koji proždrljivo jedu meso.” Sve to u konačnici dovodi do neusklađenosti mentalnog sklopa s konkretnim zbivanjima u kojima vjerovanja, mišljenja i osjećaji postaju neusklađeni, uslijed težnji i frustracija, što posljedično ugrožava i naše zdravlje.

Činjenica je da prema sociološkim istraživanjima već sada imamo svijet prepun površnosti, svijet manje tolerantnih, manje socijalno osjetljivih, s brigom usmjerenom na vlastiti interes, manje društveno angažiranih, ali sve više zainteresirani za društvenu scenu. Međutim, u provedenim istraživanjima pojavljuje se i naznaka promjena u mislima i osjećajima pa se tako mladi zbog nesigurnosti koju osjećaju sve više vraćaju u prošlost. Vrijednosti njihovih baka i djedova koje danas spavaju i i samo ponekad se probude, ostaju vječne, što potvrđuje i ovo nespojivo vraćanje mladosti u prošlost, gdje im stare vrijednosti izgledaju kao nešto vrijedno i sigurno. U tom kaosu suvremenog društva javlja se glad za duhovnom preobrazbom i duhovnom dimenzijom ljudskoga života. Ovo potonje proizlazi iz čovjekove spoznaje da tehnologija i znanost ne mogu definirati vrijednosti niti ponuditi rješenja kako bi se izašlo iz začaranog kruga nezadovoljstva i nesigurnosti te da su potrebni i duhovni izvori spoznaje. Čovjek u suvremenom načinu života žudi pobjeći od svijeta koji mu je stran, koji nije stvorio on, koji je obuhvatio samo vanjsku stranu njegova bića, koji govori o njegovom razumu, ali koji nema nikakve veze sa njegovom dušom.

Potrebno je stalno propitivati, promišljati, dijalogom stvarati dijalektiku, znati što je dobro za nas u sadašnjem trenutku, učiti i druge, baš kao što je to radio Sokrat. Tako i utjecaj religije i vjere na zdravlje, posebno u segmentu prevencije i promicanja kulture zdravlja trebao bi biti od interesa za znanost, liječnike, pacijente i za samo svećenstvo koje ponekad u ovom zemaljskom svijetu djeluje kao stranac. Osloboditi se i stereotipa i predrasuda i poticati daljnja istraživanja utjecaja religije i vjere na pojedinca, ali i na cjelokupno društvo, jer barem kada je Hrvatska u pitanju takvih istraživanja nema ili postoji vrlo mali broj kroz koja zbog malog broja indikatora nije moguće decidirano zaključiti, radi li se o pozitivnom, negativnom ili pozitivnom i negativnom učinku. Ovi indikatori, te vrlo niska proporcija objašnjene varijance ne dopuštaju takvu vrstu zaključka te upućuju na potrebu razvijanja kompleksnog sustava indikatora. Zaključak koji je moguć je zapravo i potvrda hipoteze koju smo nastojali istražiti – religioznost i zdravstveni status jesu povezani. (“Dao Bog zdravlja”: o povezanosti religioznosti i zdravlja u Hrvatskoj Branko Ančić, Dinka Marinović Jerolimov Institut za društvena istraživanja).

Završno, a kako je već jednom naglaženo kroz tematske cjeline i kao nada popraćena dobrom, Biblija kaže da ćemo jednog dana imati savršeno zdravlje i živjeti u raju na Zemlji ako se pomirimo s Bogom i primjenjujemo njegove mudre savjete (Izaija 33:24). Bog obećava da će odstraniti sve patnje, bolesti pa čak i smrt (Otkrivenje 21:3,4).

Piše: Snježana Nemec/ Demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE